Zamislite samo – mladić Miloš Ajković, običan momak s Kosova i Metohije, doživio je pakao na Jarinju. Zašto? Zato što je ponosno nosio crnogorsku narodnu nošnju i trobojku, simbol svoje vjere i naroda. Umjesto poštovanja, dočekala ga je brutalna tortura od strane takozvane kosovske policije. Nos mu je cepan, kapa mu je šutirana, zastava njegovih pradjedova pocepana, a križ s vrata kidisan! I sve to jer je Miloš odbio da se odrekne svoje vjere i časti. Policajci su ga tukli, vrijeđali, psovali mu sve crnogorsko, i natjerali ga da izgovori ono što mu je bilo najteže – “Kosovo republika”. Je li ovo sloboda i pravda? Ne, ovo je sramota i poniženje koje ne smije se zaboraviti.
Miloš nije tražio sažaljenje, nije se pravio junakom. On je samo preživio ono što nitko ne bi smio. I dok službena Crna Gora šuti, Miloš poručuje da ga ovo iskustvo neće slomiti, već motivirati da se Kosmet posjećuje još masovnije. Jer, kako kaže, “nema svetije zemlje od Kosova i Metohije”. Ovo nije samo priča o jednom mladiću, ovo je priča o torturi, mržnji i nepravdi koja se događa danas, pred našim očima. A vi? Što biste vi učinili da ste na njegovom mjestu? Podijelite svoje mišljenje, jer ovakve stvari ne smiju proći nezapaženo!