Sezonski stanovi u Crnoj Gori: Turizam ili problem za lokalce?

Sezonski Stanovi u Crnoj Gori: Raj za Turiste, Pakao za Lokalce!

Jeste li znali da u Crnoj Gori gotovo svaki treći stan nije za stalno stanovanje, već služi samo za sezonsku upotrebu? Da, dobro ste pročitali! Prema podacima Monstata, od ukupnog broja stanova u zemlji, čak 89 tisuća koristi se samo sezonski, uglavnom za turizam. To znači da su mnogi gradovi i općine postali prave turističke oaze, ali na štetu lokalnog stanovništva.

Gdje je Turizam Preuzeo Kontrolu?

Najdramatičniji primjeri su općine Ulcinj i Žabljak, gdje broj sezonskih stanova premašuje one za stalno stanovanje. U Ulcinju, od 24 tisuće stanova, čak 47% koristi se sezonski, dok je samo 39,8% za stalni boravak. Slična situacija je i u Žabljaku, gdje gotovo 60% stanova služi sezonskoj upotrebi. Budva, Herceg Novi, Kotor, Bar i Tivat također bilježe visok postotak sezonskih stanova, što jasno pokazuje koliko je turizam utjecao na tržište nekretnina.

Što To Znači za Lokalce?

Ovaj trend ima ozbiljne posljedice. Stanovi koji bi mogli biti domovi za lokalno stanovništvo pretvaraju se u apartmane za turiste. To dovodi do rasta cijena najma, koje su u nekim mjestima porasle i do 50%. Lokalci se sve teže snalaze, a gradovi gube svoj autentični duh jer sve više prostora zauzimaju turisti i sezonski posjetitelji.

Razlike Između Primorja i Planinskih Centara

Dok primorske općine imaju snažno razvijen turizam i veliki broj sezonskih stanova, u planinskim centrima kao što su Kolašin, Šavnik i Plužine, sezonski stanovi čine oko 40% stambenog fonda. Nasuprot tome, općine sa slabijim razvojem turizma, poput Rožaja i Plava, imaju manje od 10% sezonskih stanova.

Podgorica i Ostali Gradovi

Glavni grad Podgorica ima 86 tisuća stanova, ali samo oko 8% koristi se sezonski, što je znatno manje u usporedbi s primorskim gradovima. Slična situacija je i u Nikšiću, Bijelom Polju i drugim općinama s manjim turističkim potencijalom.

Prazni Stanovi i Životni Standard

Zanimljivo je da je svaki četvrti stan namijenjen za stanovanje zapravo prazan. Prosječna veličina stana u Crnoj Gori je 79,3 četvorna metra, a prosječan broj ljudi po stanu je 2,9. Površina životnog prostora po osobi iznosi 27,5 metara kvadratnih, što je važan pokazatelj životnog standarda.

Zaključak: Turizam ili Lokalni Problem?

Je li ovo uspjeh turizma ili alarmantan znak da lokalno stanovništvo gubi svoje domove? Sezonski stanovi donose novac i razvoj, ali na štetu dostupnosti stanova za one koji tu žive. Hoće li Crna Gora uspjeti pronaći ravnotežu između turizma i potreba svojih građana, ostaje za vidjeti.

Ako ste lokalac ili turist, što vi mislite o ovom fenomenu? Je li sezonsko stanovanje spas ili prokletstvo? Bacite komentar, možda zajedno pronađemo rješenje ili barem dobru temu za kavansku raspravu!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)