Tompsonov koncert u Zagrebu: Nacionalizam, ustaški pozdravi i opasnost od revizionizma

Zamislite ovo: pola milijuna ljudi na jednom koncertu u srcu Zagreba, a glavna zvijezda je Marko Perković Tompson – pjevač čije pjesme slave ratne zločine i ustaški pokret! Da, dobro ste pročitali. Tompson, poznat po pjesmama koje veličaju NDH i njezine zločince, kao što su Maks Luburić i Jure Francetić, sprema se oboriti Guinnessov rekord po broju posjetitelja na hipodromu. I dok Europa gleda sa zabrinutošću, Hrvatska se suočava s opasnim iskrivljavanjem povijesti koje prijeti zaboraviti pravu ulogu Hrvata u Drugom svjetskom ratu – kao boraca protiv fašizma rame uz rame sa Srbima.

Tompsonovi koncerti već su zabranjeni u nekoliko europskih zemalja, uključujući Nizozemsku i Švicarsku, zbog otvorenog veličanja fašističkih simbola i ideologije. Njegovi fanovi dolaze odjeveni u uniforme ustaških jedinica, pjevaju pjesme koje slave logore smrti poput Jasenovca i veličaju zločince NDH. Pjesma “Bojna Čavoglave” počinje ustaškim pozdravom “Za dom spremni”, koji je ekvivalent nacističkom “Sieg Heil”. Ovo nije samo glazba – ovo je opasna propaganda koja prijeti ponovno rasplamsati mržnju i podjele u regiji.

Povjesničari i stručnjaci za holokaust, poput profesora Jehude Bauera i dr. Efraima Zurofa, upozoravaju da je iskrivljavanje povijesti i veličanje zločina opasnije od samog negiranja holokausta. Dok Hrvatska predsjedava međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust (IHRA) i članica je EU, vlasti ne uspijevaju spriječiti ovaj koncert koji šalje pogrešnu poruku i vrijeđa stotine tisuća žrtava genocida.

Ovaj događaj nije samo koncert – to je politički i društveni fenomen koji zahtijeva hitnu analizu. Neki analitičari povezuju koncert s predstojećim lokalnim izborima, dok se očekuje da će se povjesničari i vjerski vođe uključiti u debatu. Ali jedno je sigurno: veličanje ustaških zločinaca kao heroja je gnusna uvreda i opasnost za pomirenje u regiji.

Ako mislite da je ovo daleka prošlost, razmislite ponovno. Ratovi 1990-ih dodatno su produbili kolektivnu memoriju i ostavili prostor za povijesni revizionizam. Tompson je postao simbol tog duha, a njegove pjesme nezaobilazan su dio proslava sportskih uspjeha u Hrvatskoj. Je li ovo zaista put prema budućnosti ili opasna igra s prošlošću? Podijelite svoje mišljenje – je li glazba samo zabava ili oružje koje može razdvajati narode? Napišite komentar, bacite šalu ili izazovite raspravu – jer ovo nije tema za šutnju!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)