Zlatko Saračević: Posljednji Pozdrav Legende Koja Je Ostavila Rukomet Bez Riječi
Zlatko Saračević, legendarni hrvatski rukometaš i trener, preminuo je iznenada prije četiri godine, 21. veljače, u 60. godini života. Njegov odlazak šokirao je rukometni svijet, a posljednji trenuci na terenu ostali su zauvijek urezani u sjećanje svih ljubitelja sporta.
Saračević je tog dana bio na utakmici rukometašica Podravke Vegete i Lokomotive iz Zagreba. Podravkašice su slavile važnu pobjedu koja ih je približila naslovu hrvatskih prvakinja. Snimka s YouTube kanala Hrvatskog rukometnog saveza prikazuje trenutak kada je Saračević posljednji put napustio teren – popravio je ovratnik na majici, pozdravio svoje „curke“ koje su slavile i otišao iz dvorane, iz koje se više nikada nije vratio.
Ubrzo nakon izlaska iz dvorane, Saračeviću je pozlilo. Trenerica vratarki, Barbara Stančin, odmah je pozvala hitnu pomoć. S obzirom na blizinu koprivničke gimnazijske dvorane, pomoć je stigla brzo, a Saračević je prebačen na hitni odjel Opće bolnice dr. Tomislav Bardek. Liječnici su ga reanimirali oko 40 minuta, ali nažalost, nisu uspjeli spasiti njegov život.
Rođen 5. siječnja 1961. godine u Banjoj Luci, Saračević je započeo profesionalnu karijeru u Borcu iz Banje Luke, gdje je bio jedan od najboljih igrača Jugoslavije tijekom osamdesetih godina. Nakon deset godina u Borcu, prešao je u RK Medveščak, s kojim je osvojio Kup Jugoslavije. Kasnije je igrao u Francuskoj, gdje je dva puta osvojio ligu i tri puta bio najbolji strijelac.
Vratio se u Zagreb gdje je igrao za Badel, a posljednje sezone igračke karijere proveo je u Veszpremu i Zametu, gdje je i započeo trenersku karijeru. Kao reprezentativac Jugoslavije osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Švicarskoj 1986. godine i broncu na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine. Sa reprezentacijom Hrvatske osvojio je zlato na Mediteranskim igrama 1993. godine, broncu na Europskom prvenstvu 1994. i srebro na Svjetskom prvenstvu 1995. godine. Najveći uspjeh ostvario je kao olimpijski pobjednik u Atlanti 1996. godine, za što je dobio državnu nagradu Šport Franjo Bučar.
Saračević nije bio samo vrhunski sportaš, već i simbol hrabrosti, posvećenosti i ljubavi prema rukometu. Njegov posljednji pozdrav na terenu, dok je popravljao ovratnik i pozdravljao svoje igračice, ostaje vječna slika čovjeka koji je živio za sport.
Njegova smrt ostavila je prazninu u srcima mnogih, ali i podsjetnik koliko je život krhak i nepredvidiv. Saračević će zauvijek ostati urezan u povijesti rukometa kao legenda koja je svojim djelima i karakterom inspirirala generacije.
Ako imate neku priču ili sjećanje na Zlatka, slobodno podijelite – možda baš vaša anegdota osvijetli još jedan dio života ovog velikana. Tko zna, možda je vrijeme da se svi zajedno sjetimo kako je jedan čovjek mogao promijeniti igru i srca ljudi zauvijek.
Ne zaboravimo legende, jer one su stupovi sporta i života!
