Dobrodošli u Crnu Goru, zemlju gdje se ideološke maske mijenjaju, ali igra ostaje ista! Dok svijet oko nas juri u novo doba, crnogorsko društvo kao da je zaglavljeno u vremenu, zarobljeno između četničkih i komunističkih duhova koji nikako da odu. Preimenovanje komunizma u demokraciju? Samo nova odjeća za staru scenu i iste aktere koji drže sve konce vlasti u svojim rukama. Ovdje je komunizam samo promijenio ime, ali nije promijenio suštinu – i dalje vladaju partijske istine koje se ne smiju dovoditi u pitanje, a svako ko se usudi drugačije govoriti, biva proglašen revizionistom i neprijateljem.
Zločini klasne borbe i revolucije iz Drugog svjetskog rata i dalje bacaju sjenu na sve aspekte života. Crnogorski partizani, nekada slavljeni kao oslobodioci, sada su predmet istraživanja koja otkrivaju masovne grobnice širom Slovenije, ali i žrtve iz Crne Gore koje su stradale od istih tih partizana. Mitropolit Joanikije poziva na naučno istraživanje svih zločina, ali u Crnoj Gori to izaziva pravu buru – „stršljeni“ iz demokratskih jazbina ne dozvoljavaju da se ovo pitanje dovede u pitanje.
Istina je da je komunistička ideologija, iako formalno odbačena, duboko ukorijenjena u institucijama – od policije, preko tužilaštva i sudstva, do medija i nauke. Kriminal i tajne službe drže ključeve moći, a otvaranje arhiva tajnih službi je kao otvaranje Pandorine kutije. Trenutno sudski postupak protiv bivšeg direktora ANB-a Dejana Peruničića pokazuje koliko je ovo pitanje osjetljivo, a Vrhovni sud odbija dozvoliti pristup arhivama.
Demografske promjene su još jedan dokaz kako je ideološka borba utjecala na Crnu Goru. Prije rata, oko 95% stanovnika se izjašnjavalo kao nacionalni Srbi, a na prvom poslijeratnom popisu taj broj je pao na 1,78%, dok je broj nacionalnih Crnogoraca porastao sa 0% na preko 90%. Ovo nije samo statistika – to je priča o tome kako se gradi nacionalni identitet i kako se historija prepisuje.
Osnivanje crnogorskih nacionalnih institucija, kao što su Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Crnogorska pravoslavna crkva i fakultet za crnogorski jezik, samo su dijelovi ove složene slagalice. Referendum iz 2006. godine koji je odvojio Crnu Goru od Srbije samo je kruna ovog procesa.
Ali šta se krije iza svega ovoga? Da li je Crna Gora zaista demokratska zemlja ili samo pozornica na kojoj se igra stara ideološka igra? Otvaranje arhiva tajnih službi moglo bi razotkriti pravu istinu o tome kako su komunisti preuzeli vlast i kako su se ideološki i društveni tokovi uklopili u novu stvarnost.
Ako vam se čini da je ovo samo još jedna priča iz balkanskog mozaika, razmislite ponovo. Ovdje se radi o borbi za istinu, identitet i budućnost jednog naroda. I dok se „stršljeni“ i dalje bune protiv svakog pokušaja da se istina ispriča, mi ostali možemo samo gledati i pitati se – ko će konačno skinuti te maske i reći šta se zaista desilo?
Ako ste stigli do ovdje, slobodno ostavite komentar – da li je ovo samo stara priča u novom ruhu ili stvarna borba za slobodu riječi i istinu? Ili možda imate svoju teoriju? Podijelite, nasmijte se ili se ljutite – sve je dozvoljeno u ovoj igri sjena!
