Zamislite osmogodišnjeg dječaka koji ne zna nijednu ljudsku riječ, ne zna šta je zagrljaj niti šta znači ljubav. Ovo nije scena iz horor filma, već stvarnost dječaka iz sjevernog Tajlanda. Dok njegovi vršnjaci uče i igraju se, on je odrastao zatvoren u kolibi, bez vode, hrane, obrazovanja i ljudske pažnje – među čoporom pasa. Policija i socijalni radnici pronašli su ga kako hoda na sve četiri i komunicira lavežom, jer je to bio njegov jedini jezik. Njegova majka i brat, oboje zavisnici od narkotika, ostavili su ga zaboravljenog i otuđenog, dok su komšije godinama gledale i ćutale.
Ovaj slučaj nije usamljen. Slične tragedije dešavaju se širom svijeta – od Rusije, preko Indije, do Nigerije i Ukrajine, gdje djeca odrastaju među životinjama, zanemarena i izolovana zbog siromaštva, bolesti ili zavisnosti roditelja. Sistem često ne reaguje na vrijeme, a djeca se pronalaze tek kada komšije prijave. Sada je dječak pod zaštitom dječijeg doma, gdje će dobiti psihološku pomoć, obrazovanje i sigurnost. Ali pitanje ostaje: koliko još takvih slučajeva čeka da budu otkriveni?
Ova priča je brutalni podsjetnik koliko društvo može zakazati i koliko je važno da svi budemo pažljiviji prema djeci u našoj zajednici. Ako mislite da je ovo daleko od vas, razmislite ponovo – možda je neko u vašem komšiluku u sličnom paklu. Ako imate šta reći o ovoj priči ili možda sličnu, slobodno ostavite komentar. Neka se glasovi ne utišaju kao što je ovaj dječak bio dugo vremena.
