Smrt oca Milenka Dragićevića i koncert Marka Perkovića Tompsona: Duhovni gubitak i politički haos
U subotu je preminuo otac Milenko Dragićević, dugogodišnji paroh Velike Hoče, poznat kao voljeni duhovnik i svjedok teških ratnih događaja na Kosovu. Njegova smrt u 69. godini ostavila je dubok trag u zajednici, a iguman manastira Visoki Dečani, Sava Janjić, objavio je ovu tužnu vijest na društvenim mrežama. Otac Milenko bio je poznat po svojoj neposrednosti i duhovitosti, služio je u nekoliko mjesta, a Veliku Hoču smatrao svojim domom.
Dok se regija oprašta od jednog od svojih duhovnih stubova, u Zagrebu se odvija nešto što mnogi nazivaju političkim potresom – koncert Marka Perkovića Tompsona, koji je prema tvrdnjama organizatora prodao oko pola miliona ulaznica, čineći ga najvećim koncertom u historiji nezavisne Hrvatske.
Ustaške pjesme i političke poruke
Na ulicama Zagreba, tokom koncerta, pjevale su se ustaške pjesme koje veličaju zločine i mržnju. Snimci fanova koji pjevaju „Ustašku budnicu“, „Evo jure Bobana“ i druge pjesme koje slave ustaške jedinice poput Crne legije, izazvali su buru reakcija. SDP-ova gradonačelnica Supetra, Ivana Marković, jasno je osudila događaj, nazivajući ga političkim skupom ekstremizma, a ne običnim koncertom. Istakla je da muzika ne bi smjela dijeliti ljude i poticati mržnju, već da je antifašizam temelj slobode i da se ne smije dati na aukciju mržnji i nostalgiji za zlom.
Kontrast duhovnosti i mržnje
Dok se u Velikoj Hoči opraštaju od oca Milenka, čovjeka koji je bio simbol mira, duhovnosti i zajedništva, u Zagrebu se na ulicama slavi nešto što mnogi vide kao povratak najmračnijim stranama historije. Ova paralela između duhovnog gubitka i političkog haosa u regiji ne može proći nezapaženo.
Zašto je ovo važno?
Ova dva događaja oslikavaju duboke podjele u društvu. Sa jedne strane, imamo čovjeka koji je cijeli život posvetio služenju i pomirenju, a sa druge strane, masovni događaj koji podgrijava stare rane i mržnju. Da li je moguće da se u 21. vijeku još uvijek bavimo ovim temama? Da li je muzika zaista samo zabava, ili je postala oruđe politike i ideologije?
Šta vi mislite?
Da li je vrijeme da se konačno okrenemo budućnosti, ili ćemo i dalje biti zarobljeni u prošlosti? Ako imate neki svoj stav, ili možda dobar vic o svemu ovome, slobodno ga podijelite – jer, hej, ako ne možemo se smijati, šta nam preostaje?
Slug: smrt-oca-milenka-dragicevica-i-koncert-marka-perkovica-tompsona-duhovni-gubitak-i-politicki-haos
