Napadi na novinare u Crnoj Gori: Zašto šutimo dok nas tuku?

Napadi na novinare u Crnoj Gori: Zašto šutimo dok nas tuku?

Uvod: Šokantni podaci o nasilju nad novinarima Jeste li znali da je samo u jednoj godini u Crnoj Gori zabilježeno čak 24 napada na novinare? I to nije sve – mnogi od tih napada nikada nisu prijavljeni! Zašto? Zato što novinari gube povjerenje u institucije i smatraju da prijavljivanje nema smisla. Ovo nije samo statistika, ovo je alarmantan znak da sloboda medija u Crnoj Gori visi o koncu.

Ko su žrtve i ko su napadači? Najčešće mete su zaposleni u medijskim kućama poput Vijesti, RTCG, Antene M, TV E i gradske RTV Pobjeda. Šokantno je da su u čak 15 slučajeva napadači bili obični građani! Da li to znači da je nasilje i nepovjerenje prema medijima postalo normalno u društvu? Vjerovatno da.

Vrste napada: Od prijetnji do teških povreda Od ukupno 24 napada, 15 su bile prijetnje sigurnosti, jedan slučaj teške tjelesne povrede, dva slučaja oštećenja novinarske opreme, a šest su bili različiti oblici uznemiravanja i zastrašivanja. Iako zakon formalno štiti novinare, praksa je daleko od idealne. Pravda često ne stigne do žrtava, a počinioci ostaju nekažnjeni, često skrivajući se iza pseudonima na internetu.

Zašto novinari ne prijavljuju napade? Nepovjerenje u institucije je glavni razlog. Novinari smatraju da će prijavljivanje biti uzaludno, a ponekad se boje i dodatnih pritisaka. Ovo je začarani krug koji ugrožava ne samo njihovu sigurnost, već i slobodu izražavanja i pravo javnosti na istinu.

Šta se može učiniti? Mreža omladinski aktivizam Crne Gore (MOACG) radi na tome da stvori sigurnije i podsticajnije okruženje za rad novinara. Predsjednik MOACG David Vukićević jasno poručuje da država mora procesuirati napade i poslati poruku da se nasilje nad novinarima neće tolerisati.

Zaključak: Sloboda medija je ugrožena – vrijeme je za akciju! Ako se ovako nastavi, Crna Gora će izgubiti ne samo svoje novinare, već i pravo na slobodne i nezavisne medije. A bez njih, društvo je osuđeno na mrak i manipulaciju. Zato, sljedeći put kada čujete da je neki novinar napadnut, zapitajte se – šta mi činimo povodom toga? Ili ćemo i dalje šutiti dok nas tuku?

Ako imate neku ludu priču o napadima na novinare ili ste vi sami doživjeli nešto slično, bacite komentar ispod. Neka se čuje glas onih koji ne žele šutjeti!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *