Evo šta se stvarno desilo u ratu između Irana i Izraela, a mediji kao da su zaboravili reći! Abas Arakči, iranski ministar vanjskih poslova, otvoreno je rekao da su Iranci dali svoju krv tokom 12-dnevnog rata sa Izraelom, ali ne i čast. Da, dobro ste pročitali – krv, ali ne i čast! Dok su bombe od tone padale na njih, Iranci nisu predali ni pedalj zemlje. Primirje je stupilo na snagu 24. juna, posredstvom SAD, nakon što su Izraelci izveli smrtonosne udare na tri iranska nuklearna postrojenja. Ali, šta to zapravo znači? Da li je Iran stvarno izdržao ili je samo igrao na kartu patnje?
I dok se svijet bavi pričama o ratnim žrtvama, predsjednik Venecuele, Nicolás Maduro, dodjeljuje nagradu iranskoj voditeljici Sahar Emami, koja je hrabro ostala na eteru tokom izraelskog napada na iransku državnu televiziju IRIB. Maduro je nazvao iranski otpor “odlučnom pobjedom” i osudio “cionistički režim SAD”. Da li je ovo samo još jedna politička predstava ili stvarni znak da Iran i njegovi saveznici ne planiraju da se povuku?
Ajatolah Ali Hamnei, vrhovni vođa Irana, pojavio se prvi put u javnosti od početka sukoba, prisustvujući ceremoniji žalosti za šiitskog imama. Njegovo odsustvo izazvalo je zabrinutost, ali sada je jasno da je Iran spreman nastaviti borbu, ne samo na bojištu, već i u propagandnom ratu.
Sve u svemu, ovaj sukob nije samo o bombama i vojnim udarima. To je igra moći, časti i politike, gdje svaka strana pokušava prikazati sebe kao pobjednika, dok obični ljudi plaćaju cijenu. Ako mislite da je rat samo o oružju, razmislite ponovo. Ovo je rat riječi, simbola i ideja. A vi? Ko je po vama stvarni pobjednik? Bacite komentar, da vidimo ko ima najluđu teoriju!
