Brutalna represija policije Aleksandra Vučića prema prosvjednicima nije slučajna, već odgovor na očekivanja njegove biračke baze. Dok vlast balansira između zastrašivanja i rizika homogenizacije opozicije, policijska brutalnost postaje oruđe za održavanje kontrole. Birači Srpske napredne stranke mjesecima priželjkuju oštru reakciju na prosvjede, što režim koristi kao opravdanje za nasilje. Međutim, pretjerana represija može samo ojačati bunt protiv vlasti, pa Vučić svakodnevno kalkulira koliko nasilja je prihvatljivo. Novinar Nedim Sejdinović ističe da je režim u stanju paranoje i nesigurnosti, što se manifestira kroz nesrazmjernu upotrebu sile, uključujući batinanje studenata i građana. Propaganda vlasti prikazuje prosvjednike kao nasilnike, što dodatno polarizira društvo. Istraživač Milomir Mandić naglašava da većina Vučićevih pristalica ne odobrava nasilje prema studentima, ali tvrdi da postoji autoritarni dio biračkog tijela koji želi „čvrstu ruku“. Profesor Bojan Pajtić dodaje da autoritarni birači žele vođu koji preuzima odgovornost, a represija nad prosvjednicima doživljava se kao zaštita države. Nakon Vidovdanskog prosvjeda, represija je eskalirala, ali posljednjih dana je primjetan pad nasilja, što je dio Vučićeve taktike balansiranja između različitih interesa. Ova situacija otkriva duboku polarizaciju i krizu u srpskom društvu, gdje nasilje postaje sredstvo političke kontrole, a građani su zarobljeni između straha i otpora. Ako imate svoje mišljenje o ovom kaosu, slobodno ga podijelite – možda baš vaša riječ može razbiti ovaj začarani krug!
