Ubistvo u Bačini: Goranova tragedija koja slama srca!
U malom selu Bačina desila se prava drama vrijedna filmskog scenarija, ali nažalost, bez sretnog kraja. Goran S. (53) ubijen je na brutalan način – njegov komšija S. R. (76) zaletio se kolima u njega nakon žestoke svađe. Ali, ovo nije samo priča o ubistvu, već o životu ispunjenom siromaštvom, gubitkom i zaboravom.
Goranov život – borba sa sudbinom
Goran je imao dva sina. Stariji sin preminuo je prije skoro pet godina, pronađen bez znakova života negdje na putu. Mlađim sinom niko nije mogao da se brine, pa je upravo osumnjičeni za ubistvo preuzeo brigu o njemu. Dječak je često bio gladan, a Goran nije mogao da mu pruži ni osnovne uslove za život. Komšije pričaju da je Goran bio čovjek svoje ruke, ali i da je bio agresivan kad popije. Često je bio viđan ispred prodavnica, pijan i spreman na sukobe.
Teška prošlost i problemi sa zakonom
Nedavno je Goran izašao iz zatvora gdje je služio kaznu zbog krađe. Imao je dugove, a komšije kažu da je jedva preživljavao. Često nije imao ni za hljeb, a pio je da zaboravi muke. Njegova žena je odavno preudala, a on je ostao sam sa problemima i sinom koji je bio u njegovoj brizi, ali bez prave pomoći.
Ubistvo koje je potreslo selo
Sve se desilo nakon žestoke svađe između Gorana i njegovog komšije S. R. U jednom trenutku, S. R. je uzeo kola i zaletio se pravo u Gorana, usmrtivši ga na licu mjesta. Motiv još nije poznat, a istragu vodi Više javno tužilaštvo u Kruševcu. Mještani sela su u šoku, a nesretni dječak ostao je bez oba roditelja i bez ikoga svog.
Šta nam ova tragedija govori?
Ova priča je više od ubistva. To je priča o ljudima koje društvo zaboravlja. O siromaštvu koje guta porodice. O ljudima koji nemaju kome da se obrate za pomoć. Goranova sudbina je upozorenje svima nama – koliko je važno da se brinemo jedni o drugima, da ne zatvaramo oči pred problemima u našim zajednicama.
Ako vam se čini da je ovo samo još jedna crna hronika, razmislite ponovo. Ovo je život koji je mogao biti drugačiji. A možda i vaš komšija ili prijatelj jednog dana bude u sličnoj situaciji.
I sad, dok čitate ovo, pitajte se – koliko smo zaista spremni da pomognemo? Ili ćemo samo okrenuti glavu i nastaviti dalje? Ako imate neku sličnu priču ili mišljenje, bacite komentar, da vidimo koliko nas stvarno brine šta se dešava oko nas.
