Žike Stojanović: Legenda vranjskog futsala i mračna stvarnost malog fudbala
Futsal je bio ljubav, sada je biznis bez duše
Igor Stojanović, poznat kao Žike, ime je koje u svijetu bosanskog futsala znači vjernost, upornost i strast. Iako je u penziji, Žike i dalje diše futsal, ali ne može sakriti gorčinu. “Futsal je nekada bio igra srca, sada je biznis gdje ljudi prvo traže novac, a ne daju ništa zauzvrat,” kaže on. Nekadašnji reprezentativac Bosne i Hercegovine u fudbalu 7, Žike ističe da je danas entuzijazma sve manje, a para malo više, što je recept za propast sporta koji je nekada bio ponos Vranja.
Kasni početak, ali velika legenda
Žike je počeo sa futsalom kasno, sa 27 godina, ali je brzo postao jedan od najboljih igrača u Vranju. Klub je nastao iz entuzijazma i ljubavi, bez plata i velikih budžeta, a uprkos tome, stigli su do finala kupa i polufinala lige. “Igrali smo sa srcem, publika nas je bodrila, a mi smo pravili probleme svima,” prisjeća se Žike. Njegova generacija bila je poznata po taktičkoj igri i fenomenalnoj odbrani, a on je bio najbolji sportista grada Vranja, iako nije zvanično dobio priznanje.
Bolna majstorica i oproštaj koji je rasplakao publiku
Posljednja utakmica Žikea bila je polufinale plej-ofa protiv ekipe FON, gdje su izgubili 5:0. Iako je želio da se oprosti u finalu, povrede su ga spriječile. “Imao sam problema sa kičmom i koljenom, ali sam volio futsal toliko da sam igrao i povrijeđen,” kaže on. Publika u Vranju ga je ispratila sa suzama, a njegov oproštaj ostao je upamćen kao emotivan trenutak.
Kriza u futsalu i šta je rješenje?
Žike ne vidi svijetlu budućnost bez ozbiljnih promjena. Amaterizam u klubovima, nedostatak finansija i entuzijazma, kao i loša organizacija, dovode do pada kvaliteta. “Danas igrači gledaju futsal kao posao, traže pare, a ne daju ništa zauzvrat,” objašnjava on. Međutim, nada postoji u mlađim generacijama i novom selektoru Marku Gavriloviću, koji ima viziju i iskustvo. Žike smatra da je ulaganje u trenere i omladinu ključ za spas futsala.
Priče sa terena i legendarni igrači
U razgovoru, Žike dijeli anegdote o svojim saigračima i protivnicima, ističući golmana Mikija Aksentijevića kao jednog od najboljih sa kojima je igrao. Takođe, prisjeća se kako su njihovi dupli pasovi i akcije “Nebo” bili noćna mora za protivnike. Njegova petorka prijatelja uključuje Pepu Nikolića, Dejana Krstića Maslovara i druge legende vranjskog futsala.
Ljubav prema klubu i sportu koja ne prestaje
Iako je imao ponude iz drugih klubova, Žike je ostao vjeran Vranju. Nikada nije igrao za novac, već iz ljubavi prema igri i klubu. Danas, iako više ne igra, i dalje prati i navija za svoj klub. “Niko mi ne može uzeti ljubav koju osjećam prema Vranju,” poručuje on.
Zaključak: Futsal u Bosni i Hercegovini je na raskršću
Priča Žike Stojanovića je priča o entuzijazmu, borbi i ljubavi prema sportu koji je danas u krizi. Bez ulaganja u mlade, bolje uslove i profesionalizam, futsal će ostati samo senka svoje nekadašnje slave. Ali, ako ste mislili da je ovo samo tužna priča, sjetite se Žikine energije i strasti – možda je baš on taj koji će vas natjerati da se zapitate: “Gdje je nestala prava igra?”
A vi, imate li vi neku legendu iz svog kraja koja je ostavila trag? Ili možda znate neki futsal momenat koji je zaslužio da se pamti? Bacite komentar, da vidimo ko još diše za ovaj sport!
