Teksas u suzama: Priroda je pokazala zube, najmanje 110 mrtvih i desetine nestalih!
Dobrodošli u Teksas, gdje je priroda odlučila pokazati svoju najgoru stranu! Najmanje 110 ljudi izgubilo je život u katastrofalnim poplavama koje su pogodile ovu američku saveznu državu. Da, dobro ste pročitali – preko stotinu mrtvih, a broj nestalih raste iz sata u sat.
Pakao u okrugu Ker
Najveći broj žrtava, čak 87, zabilježen je u okrugu Ker, epicentru ove prirodne katastrofe. Riječ je o poplavama koje su nastale usljed iznenadnog i ekstremnog porasta nivoa rijeke Gvadalupe, koja je dostigla gotovo nezabilježene visine. Spasilačke ekipe već peti dan neumorno tragaju za nestalima, ali nade za preživjele polako blede.
Djeca kao žrtve
Među stradalima su i nevine djevojčice koje su bile na ljetnom kampu Mistika. Njih 27 je izgubilo život u ovom užasu. Priče o herojstvu i tragediji se nižu – otac koji je spasio svoju djecu, ali je sam iskrvario do smrti, majka koja je nemoćno gledala kako joj sin umire, dramatične scene spašavanja djevojke koju je bujica nosila čak 19 kilometara.
Guverner Abot i savezna pomoć
Guverner Teksasa, Greg Abot, potvrdio je da je situacija kritična i da je najmanje 12 ljudi nestalo u drugim dijelovima države. Zahvaljujući njegovom zahtjevu, predsjednik SAD Donald Trump potpisao je saveznu deklaraciju katastrofe, što omogućava raspoređivanje saveznih timova za pomoć u spasilačkim operacijama.
Više od 20 državnih agencija angažirano je na terenu, ali priroda ne popušta lako. Meteorolozi ipak najavljuju smirivanje vremenskih prilika i sušnije dane do kraja sedmice, što bi moglo pomoći u daljnjim spasilačkim naporima.
Šta se desilo i zašto je ovo važno?
Ova katastrofa nije samo još jedna vijest o poplavama. Ovo je alarm za cijeli svijet o tome koliko su klimatske promjene i ekstremni vremenski uslovi postali stvarnost. Teksas, poznat po svojoj veličini i snazi, sada je na koljenima zbog prirodnih sila koje ne možemo kontrolirati.
Da li je ovo samo početak?
Dok se broj žrtava povećava, a spasilačke ekipe neumorno rade, postavlja se pitanje – da li smo spremni za ovakve katastrofe? Da li će vlasti i zajednice naučiti lekciju ili ćemo nastaviti da se iznenađujemo i tugujemo poslije svake nove tragedije?
Zaključak
Teksas je u žalosti, ali i u borbi za opstanak. Ova tragedija nas podsjeća koliko je život krhak i koliko je važno da budemo spremni na neočekivano. Ako imate šta da kažete o ovoj katastrofi, ili možda neku sarkastičnu opasku o tome kako nas priroda „uči pameti“, slobodno se uključite u razgovor. Možda je vrijeme da svi zajedno počnemo da slušamo prirodu prije nego što nas potpuno pregazi.
Ne zaboravite, priroda ne šalje pozive za sastanak – ona samo udara!
