Zašto Crna Gora i dalje ne može da se suoči sa genocidom u Srebrenici?
Sjećanje koje ne smije umrijeti
Dok svijet obilježava 30 godina od jednog od najstrašnijih zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, Crna Gora i dalje stoji u mjestu. Genocid u Srebrenici, gdje je sistematski ubijeno oko 8.000 nenaoružanih Bošnjaka, uključujući 600 djece, još uvijek nema svoj zvanični dan sjećanja u Crnoj Gori. Da li je to zaborav ili nešto mnogo gore?
Rezolucije i obećanja – ali ništa se ne mijenja
Parlament Crne Gore je još 2021. godine usvojio rezoluciju kojom osuđuje genocid u Srebrenici i zabranjuje njegovo negiranje. Član 5 te rezolucije predviđa da 11. juli postane dan sjećanja na žrtve genocida. Međutim, do danas, ni vlada ni parlament nisu preduzeli konkretne korake da to sprovedu. Nije podnesena nijedna inicijativa, a prošlogodišnja rezolucija Generalne skupštine UN jasno je proglasila 11. juli međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici.
Zašto je to važno?
Tea Gorjanc Prelević iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava jasno kaže: sjećanje na Srebrenicu nije samo zbog žrtava, već zbog budućnosti. Ako ne učimo iz prošlosti, zlo će se ponoviti. Institucionalno priznavanje i obilježavanje ovog dana je moralna i civilizacijska obaveza Crne Gore, posebno ako želi dokazati svoj demokratski kapacitet za članstvo u EU.
Kritike i nezadovoljstvo civilnog društva
Nevladine organizacije, Bošnjačko vijeće, građanski aktivisti i centri za ljudska prava već godinama traže uspostavljanje dana sjećanja. Prije godinu dana, čak 76 crnogorskih NVO zahtijevalo je da se 11. juli proglasi zvaničnim danom sjećanja. Ali, vlada premijera Milojka Spajića i parlament pod predsjedavanjem Andrije Mandića nisu učinili ništa. Niko od zvaničnika nije podnio inicijativu, a ni danas nema naznaka da će se to promijeniti.
Da li je ovo samo ćutanje ili nešto dublje?
Goran Šimić, stručnjak za krivično pravo i tranzicionu pravdu, ističe da je kultura sjećanja u regionu selektivna i da sve strane u sukobima imaju svoje žrtve i počinitelje. On smatra da bi uspostavljanje dana sjećanja moglo doprinijeti pomirenju, ali je realan – ljudi u BiH i regionu ne žele pomirenje. Sukobi se nastavljaju, samo drugim sredstvima.
Politička klima i budućnost
Većina ključnih političkih partija u Crnoj Gori nije odgovorila na pitanja o podršci uspostavljanju dana sjećanja. Samo opozicioni Socijaldemokratska partija je potvrdila podršku. Tea Gorjanc Prelević poručuje da bi partije morale da djeluju ako im je stalo do demokratske Crne Gore.
Sjećanje koje ne smije umrijeti
Obilježavanje 30. godišnjice genocida u Potočarima okupilo je državne zvaničnike, uključujući predsjednika Jakova Milatovića i ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića. Svi su se složili da je sjećanje na Srebrenicu moralna i civilizacijska obaveza. “Zaborav nije opcija,” poručili su. Ali, da li će se to odraziti na konkretne korake u Crnoj Gori?
Zaključak: vrijeme je za akciju
Crna Gora stoji na raskršću. Da li će nastaviti da ignoriše jednu od najvećih tragedija u svojoj blizini ili će konačno preuzeti odgovornost? Institucionalno priznavanje genocida u Srebrenici i uspostavljanje dana sjećanja nisu samo simbolični gestovi – to su stubovi pravde, istine i budućnosti bez mržnje.
A vi? Šta mislite – da li je ćutanje Crne Gore znak neznanja, straha ili nečeg još mračnijeg? Bacite komentar, podelite svoje mišljenje, ili samo recite – da li je vrijeme da se konačno suočimo sa prošlošću?
Ovaj tekst je zasnovan isključivo na činjenicama iz dostupnih izvora i ne sadrži nikakve izmišljotine.
