Zašto Crna Gora i dalje ne može suočiti se s genocidom u Srebrenici?
Sjećanje koje ne smije umrijeti
Dok svijet obilježava 30 godina od jednog od najstrašnijih zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata, Crna Gora i dalje stoji u mjestu. Genocid u Srebrenici, gdje je sustavno ubijeno oko 8.000 nenaoružanih Bošnjaka, uključujući 600 djece, još uvijek nema svoj službeni dan sjećanja u Crnoj Gori. Je li to zaborav ili nešto mnogo gore?
Rezolucije i obećanja – ali ništa se ne mijenja
Parlament Crne Gore još je 2021. godine usvojio rezoluciju kojom osuđuje genocid u Srebrenici i zabranjuje njegovo negiranje. Članak 5 te rezolucije predviđa da 11. srpnja postane dan sjećanja na žrtve genocida. Međutim, do danas, ni vlada ni parlament nisu poduzeli konkretne korake da to provedu. Nije podnesena nijedna inicijativa, a prošlogodišnja rezolucija Opće skupštine UN jasno je proglasila 11. srpnja međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici.
Zašto je to važno?
Tea Gorjanc Prelević iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava jasno kaže: sjećanje na Srebrenicu nije samo zbog žrtava, već zbog budućnosti. Ako ne učimo iz prošlosti, zlo će se ponoviti. Institucionalno priznavanje i obilježavanje ovog dana je moralna i civilizacijska obveza Crne Gore, posebno ako želi dokazati svoj demokratski kapacitet za članstvo u EU.
Kritike i nezadovoljstvo civilnog društva
Nevladine organizacije, Bošnjačko vijeće, građanski aktivisti i centri za ljudska prava već godinama traže uspostavu dana sjećanja. Prije godinu dana, čak 76 crnogorskih NVO zahtijevalo je da se 11. srpnja proglasi službenim danom sjećanja. Ali, vlada premijera Milojka Spajića i parlament pod predsjedanjem Andrije Mandića nisu učinili ništa. Nitko od dužnosnika nije podnio inicijativu, a ni danas nema naznaka da će se to promijeniti.
Je li ovo samo šutnja ili nešto dublje?
Goran Šimić, stručnjak za kazneno pravo i tranzicijsku pravdu, ističe da je kultura sjećanja u regiji selektivna i da sve strane u sukobima imaju svoje žrtve i počinitelje. On smatra da bi uspostava dana sjećanja mogla pridonijeti pomirenju, ali je realan – ljudi u BiH i regiji ne žele pomirenje. Sukobi se nastavljaju, samo drugim sredstvima.
Politički kontekst i budućnost
Većina ključnih političkih stranaka u Crnoj Gori nije odgovorila na pitanja o podršci uspostavi dana sjećanja. Samo opozicijska Socijaldemokratska partija potvrdila je podršku. Tea Gorjanc Prelević poručuje da bi stranke morale djelovati ako im je stalo do demokratske Crne Gore.
Sjećanje koje ne smije umrijeti
Obilježavanje 30. godišnjice genocida u Potočarima okupilo je državne dužnosnike, uključujući predsjednika Jakova Milatovića i ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića. Svi su se složili da je sjećanje na Srebrenicu moralna i civilizacijska obveza. “Zaborav nije opcija,” poručili su. Ali, hoće li se to odraziti na konkretne korake u Crnoj Gori?
Zaključak: vrijeme je za akciju
Crna Gora stoji na raskrižju. Hoće li nastaviti ignorirati jednu od najvećih tragedija u svojoj blizini ili će konačno preuzeti odgovornost? Institucionalno priznavanje genocida u Srebrenici i uspostava dana sjećanja nisu samo simbolični gestovi – to su stupovi pravde, istine i budućnosti bez mržnje.
A vi? Što mislite – je li šutnja Crne Gore znak neznanja, straha ili nečeg još mračnijeg? Bacite komentar, podijelite svoje mišljenje, ili samo recite – je li vrijeme da se konačno suočimo s prošlošću?
Ovaj tekst temelji se isključivo na činjenicama iz dostupnih izvora i ne sadrži nikakve izmišljotine.
