30 godina od Srebrenice: Genocid koji i dalje dijeli Balkan!
Svake godine, 11. srpnja, svijet se prisjeća jednog od najmračnijih trenutaka novije povijesti – genocida u Srebrenici iz 1995. godine. Ove godine obilježavamo 30. godišnjicu tog strašnog zločina, kada je više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka brutalno ubijeno tijekom građanskog rata u Bosni i Hercegovini.
Na komemoraciji u Potočarima, uz mnoge dužnosnike, prisustvovali su i predsjednik Stranke pravde i pomirenja Usame Zukorlić i delegacija Pokreta slobodnih građana na čelu s Pavlom Grbovićem. Njihova poruka je jasna: genocid mora biti jasno i nedvosmisleno osuđen, a politička odgovornost prepoznata kako bi se spriječili budući zločini.
Ali, je li to dovoljno? Je li Balkan konačno spreman suočiti se sa svojom prošlošću? Ili ćemo i dalje gledati kako se istina isprepliće s negiranjem, a pomirenje ostaje samo pusta želja?
Zašto je važno sjećati se?
Sjećanje na Srebrenicu nije samo o brojkama i datumima. To je upozorenje za cijeli svijet da se zločini ne smiju zaboraviti. Svake godine, obitelji žrtava dolaze u Potočare odati počast svojim najmilijima. Ali, dok se sjećamo, političke elite često igraju svoje igre, negirajući ili umanjujući značaj genocida.
Politička odgovornost – mit ili stvarnost?
Pokret slobodnih građana i Stranka pravde i pomirenja ističu da je jedini put naprijed jasno priznanje genocida i preuzimanje političke odgovornosti. Bez toga, nove generacije ostaju zarobljene u začaranom krugu mržnje i netrpeljivosti.
Ali, koliko političara zaista želi suočiti se s ovom istinom? Koliko njih koristi ovaj dan za iskrenu refleksiju, a koliko za političke bodove?
Pomirenje – daleki san ili moguća budućnost?
Pomirenje je ključ za stabilnost regije. Bez njega, Balkan ostaje tlo za nove sukobe i podjele. Prisustvo lidera poput Zukorlića i Grbovića na komemoraciji šalje poruku da postoji nada za drugačiju politiku – politiku koja ne negira prošlost, već je prihvaća kao lekciju.
Ali, hoće li ta nada postati stvarnost ili će ostati samo lijepa riječ na papiru?
Zaključak: Ne smijemo zaboraviti!
30 godina od genocida u Srebrenici je predugo da bismo šutjeli. Svaki 11. srpnja treba nas podsjetiti da je istina jedini put ka pravdi i miru. Ako ne naučimo lekciju iz prošlosti, osuđeni smo da je ponovimo.
A vi? Što mislite – hoće li Balkan ikada zaista naučiti suočiti se sa svojom prošlošću? Ili ćemo i dalje gledati kako se istina gubi u magli političkih igara? Bacite komentar, podijelite svoje mišljenje ili samo bacite neki sarkastični vic – jer, hej, ako ne možemo se smijati, što nam preostaje?
