Srebrenica – ime koje nosi težinu genocida i bol milijuna. Prošlo je 30 godina od jednog od najstrašnijih zločina u modernoj povijesti Europe, a sjećanje na ovaj događaj nije samo puko prisjećanje – to je moralna i civilizacijska obveza svakog demokratskog društva. Ured predsjednika Crne Gore, Jakova Milatovića, jasno poručuje: “Nikada ne zaboravi, nikada ne ponovi!” Ali, shvaćaju li svi to zaista ozbiljno?
Genocid koji ne smije biti zaboravljen
Genocid u Srebrenici, potvrđen pred najvišim međunarodnim sudovima, ostaje trajna opomena suvremenom svijetu. Više od 8.000 muškaraca i dječaka brutalno je ubijeno u srpnju 1995. godine, a taj zločin je označen kao genocid od strane međunarodnih organizacija. Memorijalni centar Potočari, mjesto gdje su žrtve dostojanstveno pokopane, postao je simbol bola, ali i opomene za budućnost.
Sjećanje kao civilizacijski zavjet
Kako navodi ured predsjednika Milatovića, odavanje počasti nije samo čin sjećanja, već i “moralna obveza, ljudski civilizacijski zavjet”. To znači da sjećanje na Srebrenicu nije teret, već temelj za iskreno pomirenje i odgovornu politiku. Bez istine i pravde, upozoravaju, postoji opasnost da se tragedija ponovi.
Je li sjećanje ugroženo?
Iako je sjećanje na Srebrenicu zakonski i moralno obvezujuće, postoje glasovi koji pokušavaju umanjiti značaj ovog događaja ili čak negiraju njegovu težinu. Ignoriranje istine, kako je istaknuo bivši predsjednik Đukanović, nosi opasnost ponavljanja tragičnih događaja. Europska unija i druge međunarodne institucije pozivaju na okupljanje i odbacivanje pokušaja prekrajanja prošlosti.
Zašto je važno da svi sudjelujemo?
Sjećanje na Srebrenicu nije samo zadatak političara ili institucija. To je obveza svakog čovjeka koji želi živjeti u društvu koje poštuje ljudska prava i dostojanstvo. Kultura pamćenja usmjerena je prema budućnosti – prema svijetu u kojem istina i pravda vladaju, a mržnja i nasilje nemaju mjesta.
Zaključak: Ne dopustimo da se povijest ponovi
Trideset godina od genocida u Srebrenici, poruka je jasna: ne smijemo zaboraviti. Svaki pokušaj da se ovaj zločin umanji ili negira nije samo nepravda prema žrtvama, već i opasnost za budućnost. Zato, dok odajemo počast u Potočarima, sjetimo se da je naša dužnost biti glas istine i čuvari sjećanja. A ako vam se čini da je ovo previše ozbiljno, sjetite se – povijest voli ponavljanje, ali mi ne moramo biti njeni glavni glumci.
I sad, dok ste pročitali ovo, bacite pogled oko sebe i zapitajte se – koliko zaista znate o Srebrenici? A ako znate, zašto ne pričate o tome? Ne budite tihi, jer tišina je saveznik zaborava. I hej, ako imate dobar vic o povijesti, podijelite ga u komentarima – možda nam svima treba malo smijeha da preživimo ozbiljne teme!
