Zločini Koji Se Ne Smiju Zaboraviti
Jeste li ikada čuli za zločine nad Kučima? Prije tačno 170 godina, crnogorska vojska pod vodstvom Mirka Petrovića počinila je strašne zločine nad ovim narodom. Iako je prošlo skoro dva stoljeća, sjećanje na ove događaje i dalje izaziva jake emocije. Nedavno je u crkvi Svetog Jovana Krstitelja u Kosoru održana ceremonija obilježavanja ove tragedije, a potom je organizirana litija na Trgu nezavisnosti u Podgorici. Okupljeni su ponovili zahtjev da se spomenik vojvodi Mirku Petroviću premjesti sa trga, jer mnogi smatraju da ne treba slaviti lik povezan sa ovim zločinima.
Srebrenica – 11. juli, dan kada je izbrisano 1995 godina civilizacije
Dok se u Crnoj Gori prisjećaju zločina nad Kučima, ne smijemo zaboraviti ni Srebrenicu. Potpredsjednik Skupštine Crne Gore, Mirsad Nurković, istakao je da je 11. juli 1995. godine bio dan kada je u zaštićenoj zoni UN-a izbrisano gotovo dvije hiljade godina civilizacijskih vrijednosti. Naglasio je da je pasivnost međunarodne zajednice otvorila vrata za ovaj genocid, a majke koje su slale svoje sinove u sigurnu zonu, zapravo su ih slale u sigurnu smrt.
Nurković je podsjetio da Crna Gora zauzima jasan i dosljedan stav prema ovom zločinu, usvajanjem rezolucije o genocidu u Srebrenici u Skupštini Crne Gore i podrškom istoj rezoluciji u Generalnoj skupštini UN-a. Pozvao je na stalno podsjećanje, obrazovanje i odgovornost kako se ovakve tragedije nikada ne bi ponovile.
Zašto se historija ponavlja?
Dok se prisjećamo ovih strašnih događaja, nameće se pitanje – zašto se historija ponavlja? Zašto se zločini i genocidi i dalje događaju, a svijet često ostaje nijem? Da li je moguće da se istina o ovim događajima koristi u političke svrhe, dok se pravi problemi guraju pod tepih?
Političke igre i sjećanje
Obilježavanje godišnjica zločina često je ispunjeno političkim porukama i sukobima. Dok jedni traže pravdu i istinu, drugi pokušavaju minimizirati ili prepraviti historiju. U Crnoj Gori, kao i u regiji, sjećanje na Kuče i Srebrenicu postalo je dio političke borbe, što dodatno komplikuje pomirenje i razumijevanje.
Zaključak
Zločini nad Kučima i genocid u Srebrenici su mračne stranice naše historije koje ne smijemo zaboraviti. Ali, sjećanje ne smije biti samo formalnost ili politički alat. Moramo se suočiti sa istinom, poštovati žrtve i učiti iz prošlosti. Samo tako možemo spriječiti da se ovakve tragedije ponove.
A sada, dragi čitaoci, šta vi mislite? Da li je moguće da se istina o ovim događajima ikada potpuno prizna? Ili ćemo zauvijek biti zarobljeni u vrtlogu zaborava i političkih igara? Bacite komentar, bacite šalu, ili samo razmislite – historija nas gleda!
