Jeste li umorni od slušanja kako “obrazovni sustav Srbije radi punim kapacitetom” dok studenti i profesori i dalje blokiraju i prosvjeduju? Dejan Vuk Stanković, čovjek koji bi trebao znati, tvrdi da je najvažnije da obrazovni sustav radi punim kapacitetom. Ali, pogledajmo što to zapravo znači u praksi.
Obrazovanje ili farsa?
Stanković je u intervjuu za Insajder rekao da će svi fakulteti obnoviti nastavu, provesti plan i program, nadoknaditi nastavu i ispitne rokove, te dobiti kvote za upis novih studenata. Zvuci lijepo, zar ne? Ali, je li to stvarno tako? Dok se vlast hvali, studenti i dalje prosvjeduju, blokiraju ulice i traže svoja prava. Je li to znak da nešto nije u redu?
Blokade i prosvjedi: Glas naroda ili kaos?
Prosvjedi studenata i građana u Beogradu ne prestaju. Skupovi ispred Fakulteta dramskih umjetnosti, Pravnog fakulteta, blokade Brankovog mosta i drugih raskrižja postali su svakodnevica. Studenti zahtijevaju pravdu, transparentnost i poštivanje svojih prava. Je li moguće da sustav koji “radi punim kapacitetom” ignorira glasove mladih koji su budućnost ove zemlje?
Moralni dug ili zakonska obveza?
Stanković je naglasio da je sada kao moralni dug i zakonska obveza uprava fakulteta da deblokira zgrade. Ali, koliko je to stvarno pitanje morala, a koliko pritiska javnosti? I zašto je potrebno da se o tome uopće govori? Ako obrazovni sustav funkcionira kako treba, zašto su blokade i prosvjedi i dalje aktualni?
Kvote i upis novih studenata: Rješenje ili samo brojke?
Dobivanje kvota za upis novih studenata zvuči kao korak naprijed. Ali, je li to samo brojka na papiru ili stvarna prilika za mlade da dobiju kvalitetno obrazovanje? Imaju li fakulteti kapacitete i resurse da prime nove studente i pruže im adekvatnu nastavu?
Zaključak: Realnost ili iluzija?
Dok političari i dužnosnici tvrde da obrazovni sustav radi punim kapacitetom, stvarnost na terenu izgleda drugačije. Prosvjedi, blokade i nezadovoljstvo studenata govore da je problem daleko od riješenog. Možda je vrijeme da prestanemo slušati prazne fraze i počnemo tražiti stvarne promjene.
Ako ste i vi umorni od ovih priča, ostavite komentar i recite nam što mislite – radi li obrazovanje u Srbiji stvarno ili je sve to samo predstava za javnost? Možda je vrijeme da se svi zajedno probudimo!
