Zamislite da uđete u dječiji dispanzer u Norveškoj i svi sjede na podu u čarapama! Da, dobro ste pročitali. Norvežani ne samo da skidaju obuću na ulazu, već i sjede na podu, i to ne samo djeca, već i medicinske sestre, ljekari i roditelji. Ovaj običaj, koji može djelovati čudno ili čak nepristojno za nas sa Balkana, zapravo ima duboke korijene u kulturi i odgoju.
U Norveškoj je skidanje obuće na ulazu u kuću ili bilo koji prostor obavezno. Ulazak sa prljavštinom sa ulice smatra se nepristojnim i nehigijenskim. Ovaj običaj se prenosi i u javne ustanove poput vrtića i dječijih dispanzera. Roditelji i djeca ulaze u čarapama, a na ulazu postoje ormarići gdje možete ostaviti obuću.
Ali prava ludost tek počinje kada svi sjednu na pod! U dječijem dispanzeru, medicinske sestre, ljekari, roditelji i bebe sjede na strunjačama na podu. To nije samo zbog udobnosti, već i zbog filozofije odgoja – svi su na istoj razini, dostupni jedni drugima, djeca se osjećaju sigurno i voljeno. Odgajatelji u vrtićima također sjede na podu sa djecom, čime se brišu barijere između odraslih i mališana.
Još jedna fascinantna stvar je sistem razmjene dječije garderobe. Norvežani ne bacaju odjeću koju djeca prerastu, već je ostavljaju na čiviluku u vrtiću ili dispanzeru, gdje je drugi roditelji mogu uzeti ako im treba. Nema pritiska da se odjeća vrati, važno je da se koristi i ne troši novac uzalud.
Ovaj običaj sjedenja na podu i skidanja obuće možda djeluje neobično, ali ima smisla. Norvežani su poznati po svojoj kulturi jednakosti, higijene i praktičnosti. Možda je vrijeme da i mi razmislimo o tome kako ulazimo u svoje domove i institucije.
A vi? Biste li mogli sjediti na podu sa svima u čarapama? Ili vam je to previše “norveško”? Bacite komentar, možda se iznenadite koliko nas zapravo dijeli običaj obuće na nogama!
