Tačno godinu dana prošlo je od kobne večeri kada je policijski službenik Nikola Krsmanović ubijen tokom rutinske saobraćajne kontrole u Loznici. Njegova majka Ljiljana i porodica i dalje žive u neizmjernoj boli i tuzi, ne mogući prihvatiti gubitak svog voljenog sina. Nikola je posthumno odlikovan Zlatnom medaljom hrabrosti Miloš Obilić, ali to ne može ublažiti prazninu koju je ostavio. Ubica, albanski kriminalac Faton Hajrizi, poznat kao višestruki ubica, pucao je na Nikolu i njegovog kolegu Vjekoslava Ilića, koji je teško ranjen. Godišnji pomen okupio je veliki broj kolega, prijatelja i rodbine, uključujući i Ivicu Dačića, a sjećanja na Nikolu i dalje su živa. Ljiljana čuva njegove stvari, čak i čarape koje je nosio posljednje večeri, i prisjeća se njegovog mirisa i riječi. Nikola je imao mnogo planova i želja, ali su mu ih nasilno prekinuli. Njegova porodica i kolege ne prestaju ga se sjećati i tugovati za njim, dok istovremeno traže pravdu i istinu o njegovom ubistvu. Ova tragedija baca sjenu na svakodnevni rad policije i podsjeća nas koliko je opasan posao koji obavljaju. Hoće li ikada saznati pravu istinu i ko će odgovarati za ovaj zločin? Porodica i kolege ne odustaju od potrage za pravdom, ali bol ostaje neizbrisiv. Ako imate šta za reći o ovoj tragediji ili se sjećate Nikole, slobodno podijelite svoje misli – možda zajedno možemo održati njegovu uspomenu živom.
Godina bola i tuge: Ubistvo policajca Nikole Krsmanovića i njegova neizbrisiva sjena
