Kad mediokritet preuzme vlast, Hrvatska ne tone samo u probleme, već u duboku intelektualnu i moralnu krizu. Milan St. Protić u svojoj kolumni razotkriva kako je najveći problem Hrvatske upravo mediokritet na čelu države – poluintelektualac bez vizije, karaktera i sposobnosti, koji vlast koristi kao pozornicu za sopstvenu taštinu i gramzivost.
Mediokritet voli da se vidi kao genije, dok u stvarnosti ne može podneti ni najmanji trag slobodnog mišljenja. On je nepodnošljiv, zavidan i spreman da gazi sve koji mu se suprotstave. Njegova mržnja prema obrazovanju, talentu i originalnosti dovodi do potpunog urušavanja institucija i društvenih vrijednosti.
Pod njegovom vlašću, Hrvatska je postala zemlja jeftine radne snage, zagađene prirode i opasnih infrastrukturnih projekata loše kvalitete. Svaki krov, balkon ili tunel predstavlja prijetnju po živote građana, a on ne zna ni za milimetar klizišta, ali nameće svoje potpise na opasne i nesigurne projekte.
Mediokritet mrzi školu i školovane, jer mu oni stalno pokazuju koliko je prizeman i neinteligentan. Sveučilište mu je neprijatelj, a njegovo upravljanje državom sinonim je za potiranje prosvjete i veličanje neznanja.
Dok studenti i mladi ljudi bore za osnovna prava i slobodu mišljenja, mediokritet ih guši, vrijeđa i pokušava da ih ušutka. On je diktator bez vizije, koji Hrvatsku drži u mjestu, sprječavajući svaki intelektualni i društveni napredak.
Ova kolumna je poziv na buđenje – da se oslobodimo mediokriteta i damo priliku mladima da razvijaju svoje potencijale, da misle slobodno i odgovorno. Jer, bez intelektualne slobode nema ni političke slobode, a Hrvatska zaslužuje bolje od prosječnosti i tuposti na vlasti.
Ako vam je dosta mediokriteta koji misle da znaju sve, a ne znaju ništa, bacite komentar i podijelite svoje mišljenje – možda zajedno pronađemo izlaz iz ovog začaranog kruga!
