Kad pomislite da je sjećanje na heroje prošlosti zaboravljeno, evo nas opet u vrtlogu birokracije i poluobnovljenih spomenika! Na Kadinjači i Sinjevcu, dva važna memorijalna kompleksa, konačno se pokreću radovi na konzervaciji i restauraciji, ali ne bez drame i pitanja – zašto je trebalo toliko čekati? Ministarstvo za rad, zapošljavanje i boračka pitanja konačno je dalo podršku, ali je li to dovoljno da sačuvamo sjećanje na one koji su dali živote za domovinu?
Spomen-česma na Sinjevcu, podignuta davne 1934. godine, stoji kao tihi svjedok prošlih ratova i žrtava, sa 49 uklesanih imena palih boraca iz Užica, Buara, Stapara i Bioske. No, posljednja obnova bila je davno, 2010. godine, i od tada je ovaj spomenik polako gubio svoj sjaj. Sada, zahvaljujući sredstvima Ministarstva, kreće druga faza radova, ali pitanje je – hoće li to biti dovoljno da se sačuva ovaj dio naše povijesti?
Na Kadinjači, memorijalni kompleks koji je simbol borbe i otpora, također dobiva pažnju. Projekti konzervatorsko-restauratorskih radova su u tijeku, ali ne bez izazova. Hoće li ovi radovi biti samo još jedna formalnost ili stvarna briga o našem naslijeđu?
Ono što je sigurno jest da je očuvanje ovih spomenika važno ne samo zbog prošlosti, već i zbog budućih generacija koje trebaju znati kroz što je naša zemlja prošla. Ali, dok čekamo da se radovi završe, pitamo se – koliko je još vremena potrebno da se sjećanje zaista sačuva?
Ako imate neki svoj stav o tome kako se čuva naša povijest ili ste možda već posjetili ove spomenike, bacite komentar dolje. Neka se čuje glas naroda, jer povijest nije samo ono što piše u knjigama, već i ono što mi čuvamo u srcima i na terenu!
