Pravo na grad ili propast baštine?
Dobrodošli u Kotor, grad koji je na rubu gubitka statusa svjetske baštine! Da, dobro ste pročitali. Na nedavnom zasjedanju Odbora za svjetsku baštinu ukazano je da razvoj Kotora ide u krivom smjeru i da je ugrožena njegova izuzetna univerzalna vrijednost. Kako? Zbog neadekvatnog upravljanja, lošeg planiranja i ignoriranja zajednice koja u njemu živi.
Institucije na ispitu
Lokalne i državne vlasti, čini se, zaboravile su da grad nije njihova igračka. Kotor pripada svima nama, a posebno kada je u pitanju baština čovječanstva. Ali, gdje je glas građana? Gdje je aktivizam?
Arhitektice Aleksandra Kapetanović i Tatjana Rajić, osnivačice NVO Expeditio, jasno kažu da je krajnje vrijeme da se glas zajednice čuje i da se pravo na grad mora iznova osvajati. Jer, ako se ne poduzmu konkretne mjere, Kotor bi mogao biti skinut s liste svjetske baštine.
Profit prije svega?
Sonja Dragović iz Lisabona ukazuje na alarmantnu situaciju u Crnoj Gori – suvremena stambena izgradnja vođena je samo profitom, bez inovativnosti i zanemarivanja kvalitete života. Studenti arhitekture nemaju alate da sagledaju svoj položaj u sustavu, a to je problem koji se mora riješiti.
Aktivizam kao jedina nada
Ali nije sve crno! Postoje grupe poput „Ko ako ne arhitekt“ koje su uspjeli zaustaviti štetne projekte. Sve to zahvaljujući zajednici koja se mobilizirala. Bez ljudi koji žele sudjelovati, ništa se ne može promijeniti.
Aleksandar Radunović, dramaturg i aktivist, ističe da je problem u zarobljenosti države partijama i izborom sustava koji ne dopušta novim ljudima da se pojave. Aktivizam je onemogućen, a tehnologija nas usitnjava. Dodaje i da je cinizam veliki problem – svi kritiziraju, ali nitko ne radi ništa.
Pravo na grad nije samo fizički pristup
Iva Čukić, arhitektica, putem video obraćanja podsjeća da većina građana ne prepoznaje pravo na grad kao nešto što im pripada. Gradovi se mijenjaju, zeleni prostori nestaju, a javni prostori bivaju regulirani tako da ih ne možemo slobodno koristiti. Ljudi gube osjećaj pripadnosti i moć odlučivanja o prostoru u kojem žive.
Pravo na grad nije samo pravo da uđemo u prostor, već pravo da odlučujemo kako se prostor oblikuje, koristi i čuva. To je kolektivno pravo koje mora postati političko djelovanje, a ne samo pozadina naših života.
Zaključak: Grad je naš, ali hoćemo li ga osvojiti?
Drugo veče Pjace filozofa bilo je ispunjeno inspirativnim debatama o aktivizmu, umjetnosti i zajednici. Poruka je jasna: pravo na grad se ne dobiva, već se iznova osvaja. Ako ne želimo da Kotor i drugi gradovi postanu samo trgovi za profitere i turiste, moramo se uključiti.
A vi? Jeste li spremni boriti se za svoj grad ili ćete samo gledati kako ga uništavaju? Ako imate dobar savjet ili ste već sudjelovali u nekom aktivizmu, bacite komentar dolje – možda baš vaša priča probudi nekog drugog da se uključi!
Slug: pravo-na-grad-borba-za-nas-grad-ili-propast-bastine
