Glavna tema članka je analiza podjela u srpskom društvu i njihov utjecaj na politiku i društvo. Autor ističe da su srpske podjele često predmet žaljenja, ali i ponosa, te da one ne objašnjavaju stvarne probleme već ih kompliciraju. Srpsko društvo podijeljeno je na dvije osnovne skupine – “mi” i “oni” – koje okupljaju različite i često nespojive interese. Autor smatra da Srbija nikada nije imala pravu parlamentarnu demokraciju koja bi mogla prevladati te podjele, jer političke stranke ne artikuliraju stvarne interese društvenih skupina, već su podijeljene na one koji su za “nas” i one koji su za “njih”. Ova tema može se sagledati iz različitih političkih perspektiva, gdje ljevica naglašava društvene nejednakosti i potrebu za solidarnošću, centar se fokusira na političku stabilnost i funkcionalnost sustava, dok desnica ističe nacionalni identitet i jedinstvo kao ključ prevladavanja podjela.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentirani narativi naglašavaju društvene nejednakosti koje stoje iza srpskih podjela i pozivaju na solidarnost među različitim društvenim skupinama. Kritiziraju politički sustav zbog neuspjeha da zastupa interese marginaliziranih i siromašnih, ističući da elite često koriste podjele za održavanje moći i sprječavanje socijalne pravde.
Centar: Centristička perspektiva fokusira se na političku stabilnost i funkcionalnost demokratskog sustava. Priznaje postojanje podjela, ali naglašava važnost parlamentarne demokracije i političkih stranaka koje artikuliraju različite društvene interese kako bi smirile sukobe. Centar poziva na pragmatična rješenja i politički dijalog za prevladavanje podjela.
Desno: Desno orijentirani narativi ističu nacionalni identitet i jedinstvo kao ključ prevladavanja srpskih podjela. Često tumače podjele kao rezultat vanjskog utjecaja ili unutarnje izdaje i naglašavaju važnost snažne nacionalne svijesti i kohezije. Desnica može kritizirati ljevicu i centar zbog slabljenja nacionalnog jedinstva.
