Izraz „džabe“ u svakodnevnom govoru koristi se za označavanje nečega što je besplatno ili uzaludno. Njegovo podrijetlo potječe od turske riječi „caba“, koja je značila besplatno ili uzalud, a turski izraz je posuđen iz arapskog jezika. Ovaj izraz opstaje u hrvatskom jeziku još od vremena Osmanskog carstva i danas je uobičajen u govoru diljem Hrvatske i regije. Iako neki smatraju da je žargon, „džabe“ je postao dio standardnog jezika jer precizno opisuje situacije kada je nešto poklonjeno ili kada je trud bio uzaludan.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentirani izvori naglašavaju kulturni i povijesni značaj izraza „džabe“, ističući njegove korijene u osmanskom i arapskom jezičnom naslijeđu te njegovu integraciju u lokalni jezik kao odraz multikulturalnih utjecaja u regiji.
Centar: Centristički izvori fokusiraju se na jezični razvoj i svakodnevnu upotrebu termina „džabe“, predstavljajući ga kao uobičajenu frazu koja je postala dio standardnog jezika, objašnjavajući njegovo značenje i podrijetlo na neutralan i informativan način.
Desno: Desno orijentirani izvori mogu naglasiti očuvanje nacionalnog jezika i identiteta, primjećujući kako je izraz „džabe“, unatoč stranom podrijetlu, u potpunosti asimiliran u hrvatski jezik i kulturu, ponekad ga prikazujući kao simbol povijesne otpornosti i jezične prilagodbe.
