Pismo pape Ivana VIII upućeno knezu Branimiru krajem 9. stoljeća predstavlja značajan historijski dokument koji potvrđuje postojanje i nezavisnost srednjovjekovne hrvatske države. Papa u pismu naziva Branimira svojim ljubljenim sinom i čestita mu na vladavini, čime potvrđuje Branimirovu jurisdikciju nad ilirskim teritorijama i nezavisnost Hrvatske od tadašnjih velikih sila, Franačke i Bizantskog Carstva. Ovo pismo otkriveno je u 19. stoljeću, u periodu jačanja hrvatskog nacionalizma, i korišteno je kao dokaz starosti i suvereniteta hrvatske države, naročito u kontekstu otpora mađarizaciji. Izvori iz tog vremena su rijetki, ali pismo pape je jedan od ključnih dokaza o organiziranoj državnosti Hrvata u ranom srednjem vijeku.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevi mediji naglašavaju značaj pisma kao simbola ranog hrvatskog državnog identiteta i ulogu Katoličke crkve u oblikovanju srednjovjekovne politike Evrope, ističući važnost priznavanja različitih historijskih narativa u regiji.
Centar: Centristički izvori predstavljaju pismo kao važan historijski dokument koji potvrđuje postojanje srednjovjekovne hrvatske države pod knezom Branimirem, fokusirajući se na diplomatske odnose između Pape i ranih hrvatskih vladara bez jakog nacionalističkog tona.
Desno: Desničarski izvori naglašavaju pismo kao dokaz hrvatskog suvereniteta i nezavisnosti od stranih sila, koristeći ga za podršku narativima nacionalnog ponosa i historijske kontinuiteta, posebno u kontekstu otpora mađarizaciji u 19. stoljeću.