Pismo pape Ivana VIII upućeno knezu Branimiru krajem 9. stoljeća predstavlja važan povijesni dokument koji potvrđuje postojanje i neovisnost srednjovjekovne hrvatske države. Papa u pismu naziva Branimira svojim ljubljenim sinom i čestita mu na vladavini, čime potvrđuje Branimirovu jurisdikciju nad ilirskim teritorijima i neovisnost Hrvatske od tadašnjih velikih sila, Franačke i Bizantskog Carstva. Ovo pismo otkriveno je u 19. stoljeću, u razdoblju jačanja hrvatskog nacionalizma, i korišteno je kao dokaz starosti i suvereniteta hrvatske države, osobito u kontekstu otpora mađarizaciji. Izvori iz tog vremena su rijetki, ali pismo pape je jedan od ključnih dokaza o organiziranoj državnosti Hrvata u ranom srednjem vijeku.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevi mediji naglašavaju povijesni značaj pisma kao simbola ranog hrvatskog državnog identiteta i ulogu Katoličke crkve u oblikovanju srednjovjekovne politike Europe, ističući važnost priznavanja različitih povijesnih narativa u regiji.
Centar: Središnji izvori prikazuju pismo kao važan povijesni dokument koji potvrđuje postojanje srednjovjekovne hrvatske države pod knezom Branimirem, fokusirajući se na diplomatske odnose između Pape i ranih hrvatskih vladara bez snažnog nacionalističkog tona.
Desno: Desni izvori ističu pismo kao dokaz hrvatskog suvereniteta i neovisnosti od stranih sila, koristeći ga za potporu narativima nacionalnog ponosa i povijesne kontinuiteta, osobito u kontekstu otpora mađarizaciji u 19. stoljeću.
