Memoari bivše premijerke Novog Zelanda, Jacinde Ardern, prikazuju njezinu osobnu priču o jedinstvenom pristupu vodstvu temeljenom na empatiji i dobroti, za razliku od tradicionalnih egocentričnih i natjecateljskih modela moći. Ardern opisuje kako je njezina osjetljivost i empatija, često kritizirana, postala snaga u vođenju, osobito u kriznim situacijama poput terorističkog napada u Christchurchu i pandemije COVID-19. Ipak, memoari izostavljaju dublju kritiku vlastitih politika i ne obraćaju pažnju na one koji su se zbog tih politika osjećali zapostavljeno. Njezina karijera simbolizira drugačiji tip moći i vodstva, ali i granice empatije u politici.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevi mediji naglašavaju empatični i suosjećajni stil vođenja Jacinde Ardern kao pozitivan primjer drugačijeg političkog pristupa. Ističu njezino uspješno vođenje u krizama poput napada u Christchurchu i pandemije COVID-19, hvaleći je kao uzor ženskom vodstvu i progresivnoj politici.
Centar: Centristički izvori prepoznaju jedinstvenost Arderninog pristupa i uspjehe u krizama, ali ukazuju i na izazove i političke posljedice. Prikazuju uravnotežen pogled, ističući i njezine vrline i ograničenja empatije u politici. Memoari se smatraju inspirativnim, ali s manjkom kritičkog osvrta na vlastite politike.
Desno: Desničarski izvori kritički gledaju na Ardernin empatični stil vođenja, ističući političke posljedice njezinih mjera, naročito tijekom pandemije. Naglašavaju granice empatije u upravljanju i često smatraju njezin pristup previše idealističkim i nedovoljno pragmatičnim.
