Borivoj Gerzić u intervjuu govori o suštini umjetnosti i unutrašnjoj borbi koju svaki umjetnik vodi. Ističe da je prava borba sa unutrašnjim protivnikom i da spoljašnje okolnosti ne smiju određivati umjetnički rad. Govori o nepravdi prema umjetnicima čiji rad često ostaje neprimijećen, o izazovima književnosti u malim narodima poput srpskog, kao i o uticaju globalnih trendova na kulturu i pojedinca. Gerzić kritikuje savremeno društvo zbog egocentrizma i narcisoidnosti, naglašavajući važnost kolektiviteta kao korektiva. Također komentariše političku situaciju u Srbiji, ukazujući na korupciju i uticaj moćnih klanova, kao i na teškoće u umjetničkom i društvenom životu. Njegov roman je hermetičan i zahtijeva duboko unutrašnje traganje, što nije za površne čitaoce. Gerzić razmatra teme smisla života, vjere i ljudske prirode, zaključujući da je život pun kontradikcija i da je potraga za smislom i mirom vječna i složena.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevi izvori istakli bi Gerzićevu kritiku kapitalističkih i neoliberalnih utjecaja na umjetnost i kulturu, naglašavajući negativan utjecaj globalnog kapitalizma na lokalne kulture i pojedinca. Fokusirali bi se na njegov poziv na kolektivizam i kritiku egocentrizma i narcisoidnosti kao simptoma kapitalističkog društva. Politička kritika korupcije i moćnih elita bila bi predstavljena kao sistemski problem koji zahtijeva strukturne promjene.
Centar: Centristički izvori predstavili bi Gerzićeve stavove kao uravnoteženu refleksiju o izazovima s kojima se suočavaju umjetnici i intelektualci u savremenom društvu. Istakli bi njegov značaj istrajnosti, važnost kvalitetnog rada i složen odnos između individualne kreativnosti i društvenih uslova. Politički komentari bili bi predstavljeni kao poziv na transparentnost i dobru upravu bez jakog ideološkog naboja.
Desno: Desničarski izvori mogli bi se fokusirati na Gerzićev naglasak na ličnu odgovornost i unutrašnju borbu, u skladu sa vrijednostima lične discipline i samostalnosti. Mogle bi se umanjiti sistemske kritike, a istaknuti značaj tradicionalnih vrijednosti, kulturnog identiteta i uloge pojedinca u prevazilaženju teškoća. Kritika globalizma i multinacionalnih korporacija mogla bi biti predstavljena kao odbrana nacionalnog suvereniteta i kulturnog nasljeđa.