Članak opisuje historiju imanja ‘Moja volja’, nekadašnjeg lovačkog zamka grofa Petra Pejačevića, koje je kasnije postalo dom za slijepu djecu. Imanje je poznato po svojoj historijskoj ljepoti i nalazi se u blizini Fruške gore. Priča se fokusira na život slijepih djevojaka koje su tu živjele, njihove sudbine i teškoće, kao i na trenutnu oronulost zgrade i planove za njenu rekonstrukciju. Legenda o imenu imanja povezana je s grofovim porokom kockanja. Članak nosi emotivnu i nostalgičnu notu, ističući značaj očuvanja ovog mjesta kao podsjetnika na prošlost i život ljudi koji su tu boravili.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentisani izvori mogu naglasiti socijalne i humanitarne aspekte priče, fokusirajući se na položaj i brigu o slijepim djevojkama, zapuštenost historijskog naslijeđa i potrebu za društvenom podrškom i očuvanjem takvih ustanova.
Centar: Centristički izvori obično predstavljaju uravnoteženu naraciju, ističući i historijski značaj imanja i ljudsku priču o slijepim djevojkama, kao i činjenice o trenutnom stanju imanja i planovima rekonstrukcije.
Desno: Desno orijentisani izvori mogu se fokusirati na historijsko i kulturno naslijeđe imanja, naslijeđe aristokratije i važnost očuvanja nacionalne historije, s manjim naglaskom na socijalne aspekte.