Sukob između Izraela i Irana eskalirao je nakon izraelskog napada 13. juna, što je dovelo do otvorenog sukoba. Izrael tvrdi da je napad preventivan i u samoodbrani, dok Iran i njegovi saveznici u regiji, uključujući Jemen, Liban i Siriju, dodatno komplikuju situaciju. Globalna podrška Izraelu nije bila potpuna, a Pakistan je upozorio na nuklearni odgovor ukoliko Izrael upotrijebi nuklearno oružje. Sukob ima potencijal da preraste u regionalni ili čak svjetski rat, dok se postavlja pitanje koristi li izraelski premijer Netanjahu sukob za unutrašnju političku konsolidaciju. Različiti analitičari ističu kompleksnost sukoba i njegov utjecaj na regionalnu i globalnu sigurnost.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentisani izvori naglašavaju opasnosti eskalacije i ulogu globalnih sila u poticanju sukoba. Često ističu humanitarni utjecaj na civile u regiji i kritikuju izraelske vojne akcije kao agresivne i destabilizirajuće. Narativ dovodi u pitanje legitimnost izraelskih preventivnih udara i naglašava potrebu za diplomatskim rješenjima.
Centar: Centristički izvori predstavljaju uravnotežen pogled, priznajući sigurnosne zabrinutosti Izraela i regionalne ambicije Irana. Fokusiraju se na složenost sukoba, uključivanje više regionalnih aktera i rizik od šire eskalacije. Narativ naglašava važnost međunarodne diplomacije i krhku ravnotežu snaga na Bliskom istoku.
Desno: Desno orijentisani izvori uglavnom podržavaju pravo Izraela na samoodbranu i prikazuju Iran kao glavnog agresora koji prijeti regionalnoj stabilnosti. Ističu iransku podršku proxy grupama i nuklearne ambicije. Narativ često opravdava izraelske vojne akcije kao nužne za sprječavanje većeg sukoba i prikazuje Netanjahua kao snažnog i odlučnog vođu.
