Vojska Srbije opet na prvoj liniji mira u Libanonu! Jesu li naši vojnici stvarno heroji ili samo topovsko meso u dalekoj zemlji? Od 2018. godine, srpski kontingent neumorno čuva mir u sektoru Istok, a sada šalju još jednu pješačku četu iz Prve brigade kopnene vojske. Prije nego što su krenuli, prošli su višemjesečne pripreme i obuke, jer, naravno, nije šala biti dio UN misije na Bliskom istoku.
Ali čekajte, nije to sve! Osim sektora Istok, u sektoru Zapad već je raspoređen vod Vojske Srbije koji štiti mirovne snage. Dakle, naši momci su svuda, kao da su glavna atrakcija u ovom mirovnom cirkusu.
Svečanost ispraćaja održana je u kasarni Bačka u Bačkoj Topoli, gdje su se okupili predstavnici Generalštaba, lokalne vlasti, vjerskih zajednica, rodbine i prijatelja. Sve to zvuči kao velika parada, ali prava priča je što naši vojnici tamo rade i koliko je to opasno.
Zamislite, naši ljudi su u zemlji koja je već desetljećima u kaosu, gdje se sukobi i tenzije ne smiruju. Njihov zadatak? Očuvati mir! Ali kako? S puškama u rukama, na rubu sukoba, dok svijet gleda i šuti.
I dok se hvale kako su naši vojnici uspješno realizirali sve zadatke u prethodnih šest mjeseci, postavlja se pitanje – koliko je to stvarno sigurno? Koliko je to humano? I zašto Srbija šalje svoje ljude u tuđi ratni vrtlog pod zastavom UN?
Naravno, vojska je ponos nacije, ali je li ovo ponos ili samo još jedna politička igra? Dok se naši vojnici bore za mir u Libanonu, kod kuće se pitamo – tko se brine o njima? Tko jamči njihovu sigurnost? I što ako se nešto dogodi?
U svijetu gdje se sukobi ne smiruju, a mirovne misije često izgledaju kao zamke, Srbija i njezina vojska su na prvoj liniji. Jesu li naši vojnici heroji ili samo topovsko meso? Ostavite komentar, recite što mislite – je li ovo hrabrost ili ludost? Možda je vrijeme da se zapitamo što zaista znači biti mirovni vojnik u 21. stoljeću.
I da, ako imate dobar vic o mirovnim misijama, slobodno podijelite – smijeh je ponekad najbolji lijek, čak i u najtežim vremenima.
