Legenda Beogradskog dramskog pozorišta Žiža Stojanović Preminula u 95. godini!
Jeste li znali da je Žiža Stojanović, jedna od najvećih glumačkih zvijezda Beogradskog dramskog pozorišta, preminula u 95. godini? Da, dobro ste pročitali! Žiža, koja je decenijama bila prvakinja BDP-a, ostavila je neizbrisiv trag u svijetu pozorišta i televizije.
Tri predstave dnevno i glas koji se pamti
Zamislite samo – igrala je tri predstave dnevno, ostajala bez glasa, ali nikada nije odustajala. Njene kolege opisivali su je kao najbolju glumicu i izuzetnu profesionalku. Bila je poznata po ulogama u serijama poput “Sretni ljudi”, gdje je igrala Canu Fontanu, i kao partnerka Dragana Nikolića u “Otpisanima”. Njena komšinica iz serije “Ljubav, navike, panika” ostala je u srcima mnogih.
Pozorište kao dom i Tito kao gledalac
Za Žižu, pozorište nije bilo samo posao – to je bio njen dom. Beogradsko dramsko pozorište na Crvenom krstu bilo je mjesto gdje je provela više od 30 godina kao prvakinja. Čak je imala čast da je gledaju ličnosti poput druga Tita i Rankovića, što samo potvrđuje koliko je bila cijenjena.
Borba sa žutom štampom i pravni koraci
Nažalost, posljednje godine života nisu bile lake. Žiža je provela vrijeme u domu za starije i suočila se sa gnusnim lažima u žutoj štampi. Optuživali su je za prosjačenje, krađu novca i druge besmislene stvari. Ona, naivna i vjerna svom narodu, nije očekivala takav napad. Sada planira pravne korake protiv onih koji su je blatili.
Ostavština i oproštaj
Žiža Stojanović biće sahranjena 30. juna u 13:30 časova na Novom groblju u Beogradu. Njena ostavština živi kroz njene uloge i sjećanja kolega i publike.
Zašto nas ovo boli?
U svijetu gdje se slavne ličnosti često tretiraju kao potrošna roba, Žiža je primjer kako se poštuje umjetnost i dostojanstvo. Njena priča nas podsjeća da iza svake legende stoji čovjek sa emocijama, borbama i snovima.
Ako ste ikada gledali neku od njenih predstava ili serija, znate o čemu pričamo. A ako niste, možda je vrijeme da se upoznate sa jednom od najvećih glumačkih diva Srbije. I da, ako imate neku anegdotu ili sjećanje na Žižu, podijelite ga – jer ovakve legende zaslužuju da ih se pamti i priča o njima dugo, dugo.
Uostalom, ko još danas igra tri predstave dnevno i ostaje bez glasa, a da ne kuka? Žiža je bila prava ratnica pozorišta, i to je nešto što niko ne može oduzeti.
Pa, šta vi mislite – da li je današnja scena izgubila nešto što se ne može nadoknaditi? Ili su legende poput Žiže samo podsjetnik na vrijeme kada je umjetnost zaista bila na prvom mjestu? Bacite komentar, neka se čuje glas publike!
