Stotinu ljudi na rubu života i smrti u Crnoj Gori: Doniranje organa je pitanje života, ali društvo spava!
Zamislite – gotovo sto ljudi u Crnoj Gori čeka na transplantaciju organa. Da, sto! Svaki od njih vodi borbu između života i smrti, a mi kao društvo i dalje ne shvaćamo koliko je doniranje organa važno. Je li moguće da u 21. stoljeću, u zemlji s oko 620.000 stanovnika, nemamo dovoljno edukacije o tome kako jedna donorska kartica može nekome spasiti život?
Doniranje organa – tabu koji polako gubi na snazi
Nekada tabu tema, danas je doniranje organa sve češća tema u javnosti. Ipak, informiranost je i dalje na niskoj razini. Doktor Elvir Zvrko ističe da je svaki život koji spasimo neprocjenjiv, ali da je svijest građana o doniranju još uvijek slaba. “Mislim da je donorska kartica odlična stvar i sigurno ću je napraviti u narednom periodu,” kaže jedan građanin, dok drugi upozorava da bi zakonska obveza doniranja bila jedini pravi put do povećanja broja donora.
Vjerske organizacije na strani humanosti, ali s oprezom
Je li doniranje organa u skladu s vjerskim učenjima? Predstavnici vjerskih zajednica u Crnoj Gori kažu – da, ali uz oprez. Mitropolit crnogorsko-primorski Gojko Perović naglašava da je etika u ovom procesu ključna i da se mora paziti na moguće zloupotrebe. Katolička crkva, preko don Roberta Tonsatija, podržava doniranje, ističući da je to čin brige za tjelesne i duhovne potrebe čovjeka. Islamska zajednica, preko Fuada Čekića, doniranje smatra trajnim vakufom, čime donatoru pristižu dobra djela dok organ služi drugome.
Zloupotrebe i strahovi – tko je kriv zašto ne doniramo?
Ipak, nije sve bajno. Postoje opravdani strahovi da bi organi mogli završiti u pogrešnim rukama, da bi se mogli zloupotrijebiti za profit, a ne za spašavanje života. Ti strahovi koče razvoj kulture doniranja u Crnoj Gori. Je li vrijeme da država uvede zakonsku obvezu doniranja? Je li to jedini način da spasimo živote?
Zaključak: Doniranje organa je pitanje života i smrti – ne dopustimo da nas strahovi koče!
Dok stotine ljudi čekaju na spas, društvo i dalje nije dovoljno osviješteno. Vjerske zajednice su na strani humanosti, ali traže transparentnost i etiku. Donorska kartica nije samo papir – to je prilika za novi život. Zato, ako još niste, razmislite o tome. Možda baš vaša odluka nekome znači život.
A vi? Biste li dali svoj organ? Ili mislite da je to prevelik rizik? Bacite komentar, da vidimo tko je za, a tko protiv – i zašto! Neka počne debata!
