Mladići iz Svrljiga beru maline u Dragačevu: Težak posao, ali zarada nije mala!

Zamislite samo – mladići iz Svrljiga, grada udaljenog od Dragačeva, znoje se na +35 stupnjeva dok beru maline! Nekada su berači malina bili uglavnom lokalni studenti koji su jedva čekali da dobiju posao, ali danas? Danas je situacija potpuno drugačija. Radnika za berbu malina nema ni za lijek u susjednim mjestima, pa se berači dovode čak iz udaljenih dijelova Srbije, pa čak i iz Indije i Pakistana!

Alen Macura, 21-godišnji mladić iz Svrljiga, priča kako ustaju u pola pet ujutro, piju kavu i kreću na posao prije nego što sunce počne pržiti. Iako je posao težak, nije neizdrživ, a gazda Goran Glavonjić iz Dragačevskog sela vodi računa o njima – osigurava kvalitetan obrok, hladnu vodu i smještaj. Dnevnica? Pet dinara! Berba traje oko dvadeset dana, što znači da ovi momci mogu solidno zaraditi, ali samo ako izdrže paklene vrućine i naporan rad.

Goran je odbio ponudu beogradske agencije da dovede radnike iz Pakistana za tri dinara dnevno jer nije siguran da bi oni znali kako se bere malina i da li bi mogli izdržati vrućine. On radije daje priliku domaćim momcima, koji su, kako kaže, vrijedni i ne libe se teškog rada.

Ova priča otkriva koliko je teško danas pronaći sezonske radnike za poljoprivredu u Srbiji. Nekada su studenti stajali u redovima da dobiju posao, a sada se berači dovode iz dalekih krajeva i inozemstva. Je li ovo znak da mladi bježe od teškog rada ili da poljoprivreda u Srbiji umire? Ili je možda problem u uvjetima i zaradi?

Ako ste ikada pomislili da je berba malina laka sezonska zabava, razmislite ponovno! Ovi momci ustaju u zoru, rade po vrućem suncu, piju hladnu vodu i jedu kvalitetan obrok, ali i dalje je to mukotrpan posao. Ipak, zarada od pet dinara dnevno sa smještajem i hranom nije za odbaciti, pogotovo ako se radi dvadeset dana.

Gazda Goran je primjer kako bi se trebalo ophoditi prema sezonskim radnicima – s poštovanjem i brigom. Ali, je li to dovoljno da mladi ostanu na selu i da se poljoprivreda ne ugasi?

Ukoliko imate slična iskustva ili mišljenje o tome zašto mladi bježe od poljoprivrede, bacite komentar dolje. Možda je vrijeme da svi zajedno razmislimo o budućnosti srpskog sela i rada na njivi. Ili da se samo nasmijemo na račun ovih junaka koji beru maline dok se mi žalimo na klimu u uredu. Tko zna?

U svakom slučaju, poštovanje za Alena, Mirka i Gorana – vi ste pravi heroji srpskog ljeta!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)