Solidarnost je ljepilo koje drži društvo na okupu, ali u Srbiji danas ta veza puca pod pritiskom neoliberalnog individualizma i društvene fragmentacije. Nekada su ljudi spontano pomagali jedni drugima u najtežim trenucima – od antifašističkog otpora do NATO bombardiranja i poplava – danas se solidarnost topi kao snijeg na suncu. Kulturni prostori se zatvaraju, mladi odlaze, a povjerenje u institucije je na dnu. No, nije sve crno! Studenti, aktivisti, obični građani i dalje pokazuju da iskra solidarnosti tinja – peku kiflice, donose lijekove, kuhaju kotliće, i to ne zbog politike, već zbog čiste ljudskosti. Ipak, pitanje ostaje: hoćemo li dopustiti da nam kultura solidarnosti postane samo nostalgična uspomena? Hoćemo li dopustiti da nas neoliberalni egoizam razbije na komade? Ako vam je stalo do Srbije, možda je vrijeme da se zapitate – gdje je vaša solidarnost danas? A ako mislite da je ovo samo još jedna dosadna priča, sjetite se sljedeći put kad čekate lift ili vidite nekoga kome treba pomoć – solidarnost nije samo riječ, to je praksa. I hej, ako imate neku dobru priču o solidarnosti, ili možda neki smiješan primjer kako je solidarnost u Srbiji otišla u totalni fijasko, bacite komentar dolje – da se nasmijemo ili zapalimo raspravu!
