Kraj jedne crkvene legende: Mitropolit Đirokastre Dimitrije preminuo nakon teške bolesti
Mitropolit albanske pravoslavne crkve u Đirokastri, Dimitrije Dikbasanis, preminuo je sinoć u Sveučilišnoj općoj bolnici u Janjini. Uzrok smrti bio je višestruko otkazivanje organa uslijed komplikacija respiratorne infekcije i endokarditisa. Njegova smrt označava kraj jedne važne ere za pravoslavnu zajednicu u Albaniji.
Rođen u Seresu, Grčka, Dimitrije je bio posvećen crkvi od mladosti. Studirao je teologiju na Aristotelovom sveučilištu u Solunu, a potom je zamonašen u samostanu Svete Katarine na Sinajskoj gori u Egiptu. Njegov rad na sistematizaciji starih rukopisa u ovom samostanu smatra se jednim od najvrjednijih doprinosa crkvenoj baštini.
Nakon dolaska nadbiskupa Anastasija u Albaniju 1992. godine, Dimitrije se pridružio misionarskoj djelatnosti autokefalne pravoslavne crkve Albanije. Bio je protosinđel, a kasnije i mitropolit Đirokastre, gdje je dugo služio s velikom posvećenošću.
Također je bio zamjenik predsjednika obrazovne fondacije „Duh ljubavi“, koju je osnovao pokojni nadbiskup Anastas, i dao je ključni doprinos razvoju pravoslavnog obrazovanja u Albaniji.
Opelo će biti služeno 1. srpnja u katedrali Uskrsnuća Kristova u Đirokastri, a kapela Svetog nadbiskupskog sjedišta u Tirani već je mjesto molitve za pokoj njegove duše.
Ova vijest potresla je pravoslavnu zajednicu, koja gubi jednog od svojih najposvećenijih i najutjecajnijih vođa. Dimitrijeva smrt podsjeća nas koliko je krhka ljudska sudbina, ali i koliko je važna posvećenost i služba zajednici.
Ako imate neku priču ili sjećanje na mitropolita Dimitrija, slobodno podijelite – jer ovakve ličnosti zaslužuju da ih se pamti i priča o njima dugo nakon što odu.
Zašto je Dimitrije bio važan?
- Rođen u Grčkoj, ali je cijeli život posvetio pravoslavlju u Albaniji.
- Radio je u samostanu Svete Katarine, čuvajući i proučavajući stare rukopise.
- Bio je jedan od prvih misionara autokefalne crkve Albanije nakon 1992.
- Doprineo je obrazovanju kroz fondaciju „Duh ljubavi“.
Ovo nije samo vijest o smrti – ovo je poziv na razmišljanje o tome koliko su crkveni lideri važni za očuvanje vjere i kulture u teškim vremenima.
Je li pravoslavna crkva u Albaniji spremna za budućnost bez Dimitrija?
Njegova smrt ostavlja prazninu. Tko će nastaviti njegov rad? Kako će se crkva nositi s izazovima modernog doba? Ovo su pitanja koja sada muče vjernike i crkvene vlasti.
U međuvremenu, sjetimo se Dimitrija kao čovjeka koji je žrtvovao mnogo za svoju vjeru i zajednicu. Neka mu je vječna slava i hvala na svemu što je učinio.
Ako ste pročitali do ovdje, možda imate neki svoj stav o ulozi crkve u današnjem svijetu ili o tome kako se sjećamo velikih ljudi. Ne budite sramežljivi, bacite komentar, ispričajte anegdotu ili samo recite što mislite – jer ovakve teme zaslužuju da se o njima priča glasno i jasno!
