Ah, dijaspora! Ta čarobna riječ koja u Hrvatskoj uvijek pali vatru u srcima političara. Đorđe Milićević, ministar zadužen za odnose s dijasporom, opet je na sceni sa svojim vječnim mantrama o “slozi koja spašava”. Na dvodnevnom okupljanju hrvatske dijaspore u Zlatiboru, Milićević je ponovio ono što smo već čuli tisuću puta: “Našu snagu čine zajedništvo, okupljanje i jedinstvo.” Bravo! Ali, gdje su konkretni rezultati? Gdje su planovi koji će zaista pomoći Hrvatima u dijaspori da se osjećaju povezano i podržano?
Ministar je naglasio da svaka država mora imati krovnu organizaciju koja okuplja udruge dijaspore, i da je neophodna razmjena mišljenja i dogovor. Lijepo zvuči, ali koliko puta smo već čuli te riječi? I koliko puta su ostale samo na papiru?
Podsjetimo se, na prvom danu Vidovdanskog sabora dijaspore predstavljen je i projekt “Expo 2027”. Još jedna sjajna ideja koja obećava mnogo, ali hoće li se ikada realizirati? Dok se političari igraju riječima, obični ljudi u dijaspori i dalje se bore s birokracijom, nedostatkom podrške i osjećajem da su zaboravljeni.
A što je s onim pravim problemima? Kako pomoći mladima da se vrate ili da ostanu povezani sa svojom zemljom? Kako olakšati poslovanje, obrazovanje, kulturu? Milićević i ekipa, vrijeme je da prestanete s praznim frazama i počnete djelovati!
Ako ste i vi umorni od političkih floskula i želite čuti nešto konkretno, bacite komentar dolje. Ili samo recite – koliko vam je dosadilo slušati “samo sloga Srbina spašava” dok se ništa ne mijenja. Ajmo se malo nasmijati na svoj račun, jer što drugo preostaje?
