27 godina psihičkog nasilja i borba za starateljstvo: majka primorana predati sina suprugu
Zamislite da 27 godina trpite psihičko nasilje u vlastitoj porodici, gdje vam muž i svekar kroje život, a vi nemate ni pola sata mira za kafu sa kolegicama. Ovo nije film, već stvarnost jedne majke iz Bosne i Hercegovine koja je zbog nemogućnosti da obezbijedi krov nad glavom bila primorana da preda starateljstvo nad osmogodišnjim sinom svom suprugu. I to nije kraj njene agonije – sina viđa samo 15 dana godišnje, dok ona radi najteže poslove u Njemačkoj da bi prehranila dijete.
Pakao u vlastitom domu
Ona je 27 godina trpjela psihičko nasilje, gdje je novac morala davati svekru, a glavnu riječ u porodici vodili su muž, njegov otac i majka. Rijetko je mogla otići na posao, a još rjeđe se opustiti sa kolegicama. Tradicionalni običaji bili su joj okovi, a svaki pokušaj da zajedno sa mužem ode u Njemačku završio je njenim odlaskom sama, sa pasošem i diplomom u rukama.
Izgubljeni dom i borba za sina
Nakon razvoda, ostala je bez krova nad glavom. Majka joj je bolesna, ide na dijalizu, a ona je praktično završila na ulici. Svekar i svekrva su je odjavili sa adrese, a ona je zahvaljujući dobrim ljudima pronašla privremeni smještaj. Molila je direktora zdravstvenog centra za neplaćeni odsustvo, koji joj je izašao u susret, ali to nije bilo dovoljno.
Starateljstvo kao kazna
Borba za starateljstvo traje već tri godine. Majka je primorana da preda starateljstvo suprugu jer nema gdje povesti dijete. Sinu viđa svega 15 dana godišnje, a suprug zloupotrebljava njenu stariju karticu i lažno je prikazuje kao nemarnu majku. Ona je dojila sina pet mjeseci, brinula o njemu svakodnevno, ali sistem joj ne pruža podršku.
Poruka za sve majke
Ova hrabra žena poručuje svim majkama da budu hrabre i da nikada ne odustaju. Vjeruje da postoji sila koja će uslišiti njihove borbe i nada se da će jednog dana uspjeti kupiti svoj kvadrat i da sin dođe kod nje.
Da li je ovo pravda?
Dok majka radi najteže poslove u inostranstvu i viđa dijete samo 15 dana godišnje, sistem koji bi trebao štititi djecu i roditelje, izgleda da je na strani nasilnika i onih koji zloupotrebljavaju povjerenje. Da li je moguće da u 21. vijeku ovakve priče i dalje budu svakodnevica?
Ako imate sličnu priču ili mislite da je ovo nepravedno, bacite komentar ispod. Neka se čuje glas onih koji trpe u tišini!
