Ana Brnabić i SNS u ofanzivi: Gdje je opozicija kad treba braniti srpski narod?
Jeste li ikada vidjeli političku scenu gdje vlast bukvalno vrišti na opoziciju da se konačno oglasi? E pa, Ana Brnabić, predsjednica Narodne skupštine i potpredsjednica SNS-a, upravo to radi! Sve zbog koncerta Marka Perkovića Tompsona u Zagrebu, koji je izazvao buru reakcija širom regije i Evrope.
Koncert koji je zapalio region
Na koncertu u Zagrebu, održanom nedavno, hiljade ljudi su skandirale parole poput “Za dom spremni” i “100 kilometara jasenovca”. Za mnoge, to je bio šok i podsmeh na stradanja iz Drugog svjetskog rata. SNS je odmah reagovao i obratio se Evropskom parlamentu, Evropskoj komisiji, kao i drugim svjetskim institucijama, tražeći da se osude takvi fašistički ispadi.
Gdje je opozicija?
Ali, tu dolazi najveći cirkus! Brnabić je javno pozvala opozicione lidere poput Dragana Đilasa i Marinike Tepić da se oglase i pošalju pisma svojim sestrinskim partijama u Evropi. Jer, SNS je to već uradio – i to ne jednom, već više puta! Obratili su se Evropskoj narodnoj partiji, socijaldemokratama, zelenima, čak i Izraelu i OEBS-u. A opozicija? Ni traga ni glasa.
Politička igra ili stvarna briga?
Brnabić optužuje opoziciju da se oglašavaju samo kada treba napasti Srbiju i srpski narod, ali kada treba stati u odbranu srpskih žrtava, nema ni jednog pisma, ni jedne reakcije. Čak ni mediji i nevladine organizacije nisu poslali nijednu poruku podrške srpskim žrtvama, dok se istovremeno Srbi i dalje etiketiraju kao genocidni narod.
Poštovanje prema žrtvama
Iako je cijela situacija napeta, Brnabić je izrazila pijetet prema žrtvama Srebrenice i drugim srpskim žrtvama, pokazujući da SNS želi da se poštuje svaka žrtva, ali da se ne dozvoli revizionizam i fašizam.
Šta nam ovo govori?
Ova drama oko koncerta Tompsona i reakcija vlasti i opozicije otkriva duboke podjele u srpskoj politici. Dok SNS koristi svaku priliku da se prikaže kao zaštitnik srpskog naroda, opozicija ćuti ili se bavi drugim temama. Da li je to zbog političke taktike ili stvarne nesposobnosti da se suprotstave ovakvim pitanjima?
Zaključak
U svijetu gdje se istorija često koristi kao oružje, a politika kao pozornica za predstave, ostaje pitanje – ko zaista brani srpski narod? SNS tvrdi da su oni ti, a opozicija? Pa, izgleda da čekaju da im neko drugi napiše pismo.
Ako imate mišljenje o ovoj političkoj sapunici, ili vam je sve ovo već poznata priča, slobodno bacite komentar. Možda zajedno otkrijemo ko je zaista na strani naroda, a ko samo glumi.
