Južni Kavkaz na ivici eksplozije: Azerbejdžanski prkos koji trese Kremlj!
Jeste li spremni za geopolitički potres koji se dešava pred našim očima? Južni Kavkaz, nekada mirna pozornica ruske dominacije, sada gori od azerbejdžanskog prkosa koji bi mogao promijeniti sve! Sve je počelo brutalnom policijskom racijom u Jekaterinburgu 27. juna, gdje su ruske specijalne snage nasilno upale u zajednicu etničkih Azerbejdžanaca. Rezultat? Oko 50 uhapšenih, nekoliko povrijeđenih, a dvojica braće, Zijadin i Husejn Safarov, tragično su preminula u pritvoru pod sumnjivim okolnostima.
Ruske vlasti tvrde da su braća umrla od zatajenja srca, ali obdukcija je otkrila slomljena rebra i traume od udaraca tupim predmetom. Preživjeli svjedoče o premlaćivanju, elektrošoku i ponižavajućem tretmanu. Ovo nije obična policijska akcija – ovo je politički motivisano zastrašivanje koje je izazvalo gnjev javnosti i oštru osudu azerbejdžanskih zvaničnika.
Diplomatski rat je buknuo: 1. jula, azerbejdžanski ambasador u Moskvi uputio je službeni protest zbog nezakonitog ubijanja i zlostavljanja građana, uključujući i one sa dvojnim državljanstvom. U isto vrijeme, Baku je pokrenuo kontraofanzivu hapšenjem ruskih državljana, uključujući zaposlene u ruskoj državnoj novinskoj agenciji Sputnik Azerbejdžan, optužene za organizovani kriminal, cyber prevaru i trgovinu drogom.
Ove dvije epizode nisu slučajno usklađene – one jasno pokazuju da Azerbejdžan odbacuje rusku kontrolu i kreće ka većoj nezavisnosti. Godinama je Baku balansirao između Rusije, Zapada i Turske, ali sada je jasno da je došlo do prekretnice. Azerbejdžan se sve više okreće Turskoj, jačajući strateške veze i regionalnu integraciju kroz Organizaciju turskih država.
Šta ovo znači za Moskvu? Tradicionalni ruski uticaj u postsovjetskom prostoru se topi. Vojni savezi, energetska zavisnost i medijska moć više ne drže kao nekada. Pod pritiskom sankcija zbog rata u Ukrajini, Kremlj se okreće represiji i nacionalističkoj retorici, ali to sve manje pomaže. Racija u Jekaterinburgu je samo jedan od simbola pada ruske moći.
Regionalna ravnoteža se mijenja: Kazahstan se distancira od Rusije, Armenija dovodi u pitanje ruske sigurnosne garancije, a Kirgistan i Uzbekistan jačaju veze sa Turskom i Kinom. Azerbejdžanski prkos nije izolovan incident, već dio šire erozije ruske moći u bivšem sovjetskom prostoru.
Mediji su postali bojno polje: ruski državni mediji, predvođeni vatrenim nacionalistima poput Vladimira Solovjova, lansiraju antiazerbejdžansku retoriku koja podgrejava etničke i vjerske tenzije. Ovo dodatno komplikuje odnose i potkopava diplomatske protokole.
Ali, u svemu ovome, Azerbejdžan vidi priliku. Ako pametno iskoristi trenutak, može postati ključni igrač u turskom svijetu, ojačati svoju ulogu u Južnom Kavkazu i resetovati odnose sa Rusijom na ravnopravnijim osnovama. Projekti poput Zangezurskog koridora i transkaspijske turske osovine pokazuju da Baku gleda u budućnost – daleko od ruskog uticaja.
Zaključak? Južni Kavkaz se mijenja pred našim očima. Ruski stisak slabi, a Azerbejdžan se diže kao nova regionalna sila. Hoće li Kremlj uspjeti da se prilagodi ili će pokušati da povrati kontrolu silom? Jedno je sigurno – geopolitička igra u ovom dijelu svijeta nikada nije bila napetija.
A vi? Šta mislite, da li je ovo početak kraja ruske dominacije u Južnom Kavkazu ili samo još jedna epizoda u dugom sukobu? Bacite komentar, zapalite diskusiju, ili samo uživajte u ovom geopolitičkom spektaklu!
