Bitka na Sutjesci, poznata kao peta neprijateljska ofanziva, bila je jedna od najkrvavijih bitaka na prostoru bivše Jugoslavije tokom Drugog svjetskog rata. Bitka je trajala od 15. maja do 16. juna 1943. godine, a partizanske jedinice predvođene Josipom Brozom Titom pružile su otpor silama Osovine koje su pokušale uništiti jugoslavenske partizane. Najveću ulogu u bici imali su hrvatski partizani iz Dalmacije, sa značajnim gubicima. Bitka je predstavljala prekretnicu u toku rata na ovim prostorima jer je nakon nje saveznički savez odlučio pružiti veću pomoć partizanima, isključujući četnike. Bitka je ostala simbol otpora i slobode, a njena važnost prikazana je i u jugoslavenskoj kinematografiji kroz film „Bitka na Sutjesci“ iz 1973. godine.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentisani izvori naglašavaju herojski otpor jugoslavenskih partizana, predvođenih Komunističkom partijom pod Titom, protiv fašističkih snaga Osovine. Ističu jedinstvo i žrtvu multietničkog partizanskog pokreta, posebno važnu ulogu hrvatskih partizana iz Dalmacije. Narativ često prikazuje bitku kao simbol antifašističke borbe i oslobođenja, naglašavajući važnost komunističkog vodstva u pobjedi.
Centar: Centristički izvori prikazuju Bitku na Sutjesci kao značajnu vojnu bitku tokom Drugog svjetskog rata s fokusom na historijske činjenice i strateški značaj bitke. Priznaju velike gubitke i ulogu različitih etničkih skupina, uključujući hrvatske partizane, bez jakog ideološkog okvira. Bitka se prepoznaje kao prekretnica u jugoslavenskom ratu i ključan trenutak otpora protiv okupacije Osovine.
Desno: Desno orijentisani izvori mogu istaknuti hrvatsko sudjelovanje u bici, ponekad naglašavajući patnje i gubitke hrvatskih partizana. Također mogu istaknuti složen politički kontekst, uključujući ulogu NDH i kontroverznog Ante Pavelića. Narativ može biti kritičniji prema komunističkom vodstvu i dovoditi u pitanje mitologizaciju bitke, prikazujući je kao tragičan događaj s osporavanim tumačenjima.
