Bombardovanje Varvarinskog mosta 30. maja odnijelo je 10 života i teško povrijedilo 17 ljudi. Marina Lukić, jedna od rijetkih preživjelih, podijelila je svoju emotivnu ispovijest o tom tragičnom događaju. Sjećanja na taj dan su i dalje živa, a Marina, sada psihijatar psihoterapeut, govori o gubitku, strahu i ožiljcima koji nikada ne blijede. Njena priča ističe užas bombardovanja, ličnu borbu za život i dugotrajan proces oporavka, kao i njenu posvećenost pomaganju drugima koji nose traume. Ovaj događaj se često spominje u kontekstu NATO bombardovanja Srbije, sa fokusom na civilne žrtve i posljedice rata.
Političke perspektive:
Lijevo: Lijevo orijentisani mediji naglašavaju ljudsku cijenu NATO bombardovanja, fokusirajući se na civilne žrtve i dugotrajne traume preživjelih poput Marine Lukić. Ističu tragediju i dovode u pitanje vojnu opravdanost gađanja civilne infrastrukture, prikazujući događaj kao ratni zločin i simbol patnje izazvane zapadnom vojnom intervencijom.
Centar: Centristički izvori izvještavaju o događaju faktualno, fokusirajući se na detalje bombardovanja, broj žrtava i svjedočanstva preživjelih. Priču Marine Lukić predstavljaju kao ljudsku priču o otpornosti i oporavku, bez prevelikog politiziranja događaja. Izvještavanje balansira vojni kontekst i humanitarni utjecaj.
Desno: Desno orijentisani mediji često prikazuju bombardovanje kao neopravdani napad na srpske civile, ističući nacionalnu patnju i brutalnost NATO snaga. Koriste Marininu ispovijest da naglase narativ srpskih patnji i otpornosti, ponekad povezujući događaj sa širim temama zapadne agresije i odbrane nacionalnog suvereniteta.