Danas, 14. juna po crkvenom kalendaru (27. juna po gregorijanskom), Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici slave Svetog Jelisija – proroka za kojeg se vjeruje da je nasljednik proroka Ilije i čiji su čudesni podvizi dio hrišćanske tradicije. Ali, budimo iskreni – koliko nas zaista razumije šta se slavi, a koliko slijepo slijedimo praznovjerja koja nas i dalje drže u šaci?
Sveti Jelisije je, prema Bibliji, naslijedio proroka Iliju, primio njegov ogrtač i božji proročki dar. Priče o njegovim čudima su zaista impresivne: razdvojio je rijeku Jordan, pročistio gorku vodu u Jerihonu, umnožio ulje siromašnoj udovici, vaskrsnuo mrtvog sina jednoj ženi, i nahranio sto ljudi sa samo dvadeset hlepčića. Čudesno, zar ne? Ali, je li to razlog da danas ne radimo na polju osim sjetve prosa, jer narod vjeruje da „Jelisije proso sije, ide vida obiđe“?
Na ovaj dan, ljudi posjećuju crkve i manastire, trljaju oči malterom sa zidova u nadi da će im bolesti očiju nestati. Žene iznose crvene tkanine da ih prozrače, jer vjeruju da to donosi sreću i zdravlje. Sve to zvuči kao da smo zaglavljeni u vremenu, zar ne?
Ali, ne budimo previše strogi. Ove tradicije su dio naše kulture i vjere, i za mnoge su izvor utjehe i zajedništva. Ipak, nije li vrijeme da se zapitamo koliko nas praznovjerje zapravo koči? Koliko nas sprječava da razmišljamo racionalno i da se oslobodimo starih strahova?
U svijetu gdje se nauka i tehnologija razvijaju munjevitom brzinom, mi i dalje držimo do običaja koji nas vraćaju stoljećima unazad. Možda je vrijeme da Svetog Jelisija slavimo kao simbol vjere i tradicije, ali da prestanemo pripisivati mu moći koje pripadaju nauci i medicini.
I dok se neki trude očuvati ove običaje, drugi se pitaju – je li ovo samo još jedan dan u kalendaru ili prilika da se oslobodimo praznovjerja i krenemo naprijed?
A vi? Jeste li danas trljali oči malterom ili ste se samo nasmijali ovom tekstu? Podijelite svoje mišljenje, možda zajedno pronađemo balans između vjere i razuma!
