Zamislite da napustite svoju domovinu u potrazi za boljim životom, a dočeka vas samo hladna ulica i šator u parku. Upravo to se desilo Alenu Bobincu, mladiću s jednog hrvatskog otoka, koji je u Dublinu završio kao beskućnik. Ali, umjesto da odustane, Alen je svoj pad pretvorio u uspjeh koji danas inspiriše cijeli Dublin. Njegov rad je zvanično priznat od strane gradonačelnika Dublina, a on ponosno govori o Irskoj kao zemlji koja mu je pružila priliku kakvu nikada nije imao u Hrvatskoj.
Alenova priča je lekcija za sve nas: čak i u najmračnijim trenucima može se roditi novi život. On kaže da beskućništvo ne može nazvati lošim jer je to bio njegov put i njegov test. U Dublinu je dobio priliku koju u Hrvatskoj nije mogao ni sanjati. Sve osim krova nad glavom može se riješiti, ako ne odustanete, poručuje Alen.
Ova priča baca svjetlo na brutalnu stvarnost emigracije iz Hrvatske, gdje mladi ljudi bježe od nedostatka prilika i završavaju na ulici u inostranstvu. Dok se u Hrvatskoj priča o uspjehu i napretku, stvarnost za mnoge izgleda kao borba za goli opstanak. Alen je dokaz da se može izvući, ali koliko ih ima njegovu sreću?
Dok se Alen bori i uspijeva, drugi poznati slučajevi poput sina Toma Džounsa, koji živi kao beskućnik, pokazuju da ni bogatstvo i slava ne garantuju sigurnost i podršku. Džonatan Berkeri, sin slavnog pjevača, prošao je kroz pakao beskućništva, zavisnosti i odbacivanja, dok njegov otac nije htio priznati očinstvo i nije učestvovao u njegovom životu.
Ove priče su upozorenje i poziv na razmišljanje o tome kako društvo i država tretiraju svoje građane, posebno one u najtežim životnim situacijama. Da li je moguće da zemlja u kojoj ljudi traže bolji život ne može pružiti osnovne uslove za život? I koliko je daleko od stvarnosti priča o uspjehu i prosperitetu?
Ako imate šta za reći o ovoj temi, bacite komentar. Možda baš vaša priča ili pogled na stvari može promijeniti nečiji život ili bar otvoriti oči onima koji žive u zabludi o stvarnom stanju stvari.
