Dobrodošli u svijet gdje se historija miješa s politikom, a žrtve dijele na one kojima treba dati dostojanstvo i one koje treba zaboraviti! Hrvatska je dobila novo “Povjerenstvo za istraživanje komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata”, a na čelu je Ivan Penava, predsjednik Hrvatske stranke Domovinski pokret. Ne, nije šala – Penava neće voditi “ured za ideologiju” kako su nagađali mediji, već će se baviti, kako kaže, “najvećom traumom i historijskom tragedijom hrvatskog naroda” – Blajburgom.
Blajburg – herojska tragedija ili kontroverzni mit?
Blajburg je mjesto gdje su, na kraju Drugog svjetskog rata, stotine, možda hiljade pripadnika hrvatskih oružanih snaga, uglavnom ustaša i domobrana, likvidirani od strane jugoslavenskih partizana. Penava i njegovi sljedbenici tvrde da je ovo tema od vitalnog značaja za hrvatski narod, da su ti ljudi ubijeni samo zato što su bili Hrvati, a ne zbog svojih zločina ili ideologije. Da li je to istina ili revizionizam? Penava čak najavljuje uklanjanje spomenika koje smatra “velikosrpskim” s hrvatskih groblja, što dodatno podgrijava tenzije.
Politička igra sa žrtvama
Hrvatska vlada osnovala je i Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima koje je izjednačilo fašizam i komunizam kao totalitarne režime. U tom izvještaju, uz ustaški pokret, uvršten je i četnički pokret kao simboli koje treba zabraniti, dok je ustaški pozdrav “Za dom spremni” proglašen prihvatljivim ako se koristi u kontekstu hrvatskih vojnih jedinica iz 90-ih. Dakle, fašizam je loš, ali samo ako nije “naš” fašizam iz devedesetih.
Ko su zapravo žrtve Blajburga?
Historicar Bojan Dimitrijević objašnjava da su na Blajburgu bili zarobljeni uglavnom pripadnici hrvatskih oružanih snaga, ali i četnici iz Crne Gore i Hercegovine, koji su predani Britancima, a zatim vraćeni u ruke jugoslavenskih partizana. Većina hrvatskih zarobljenika je likvidirana na putu, dok su neki odvedeni u logore. Britanci su tvrdili da nisu znali za likvidacije, ali su ih obustavili tek desetak dana kasnije. Ovaj krvavi epilog ostaje kontroverzan i do danas.
Zašto novo povjerenstvo?
Iako Hrvatska već ima Ministarstvo branitelja sa sektorom za žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog perioda, kao i Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima, Penava i njegova stranka smatraju da to nije dovoljno. Njihov cilj je da “izliječe najveću traumu hrvatskog naroda” i da daju “dostojanstvo ubijenima”. Međutim, kritičari tvrde da je ovo samo politička igra i pokušaj revizije historije koja može dodatno podijeliti društvo.
Spomenici i simboli – nova bitka za prošlost
Penava je već podnio zahtjev za uklanjanje deset nadgrobnih spomenika u Vukovaru koje smatra “velikosrpskim”. Vlada je u izvještaju navela da bi bilo prihvatljivo da demokratska država propiše pravila o “spornim natpisima”. Ovo otvara pitanje gdje je granica između sjećanja i političke manipulacije. Hoće li se historija pisati na grobljima ili u parlamentima?
Zaključak – historija kao oružje
Hrvatska se ponovno nalazi u vrtlogu historijskih kontroverzi gdje se prošlost koristi kao oružje za političke ciljeve. Penava i njegovo povjerenstvo za istraživanje komunističkih zločina nisu samo pokušaj da se otkrije istina, već i da se oblikuje nacionalni narativ koji može izazvati nove podjele. Dok se jedni bore za “dostojanstvo žrtava”, drugi upozoravaju na opasnost od revizionizma i glorifikacije fašističkih simbola.
Ako ste mislili da je historija dosadna, razmislite ponovo! Ova drama s Blajburgom, spomenicima i političkim igrama prava je sapunica s mnogo zapleta. A vi, šta mislite – da li je ovo borba za istinu ili samo još jedna politička predstava? Bacite komentar, zapalite diskusiju ili samo nasmijte prijatelje ovom ludilom iz susjedstva!
