Ah, Republika Srpska i njen predsjednik Milorad Dodik opet su u centru pažnje! Ovog puta, Dodik je odlučio da institucije Republike Srpske nastave njegovati “kulturu sjećanja”. Da, dobro ste pročitali – kultura sjećanja, ali ne bilo kakva, već ona koja se fokusira na srpske žrtve, s jasnom porukom da zaborav nije opcija.
Dodik je na svom nalogu na mreži IKS poručio da je potrebno tražiti pravdu za sve nestale Srbe, podsjećajući na tragedije poput Srebrenice i Bratunca koje, kako kaže, obavezuju Republiku Srpsku. Ali, budimo iskreni – koliko puta smo već čuli ove riječi? Koliko puta je pravda zaista dostižna?
U isto vrijeme, Dodik je prisustvovao obilježavanju godišnjice Nevesinjske puške, podsjećajući na slavne borce za slobodu i tvrdeći da su tim ustankom postali dio historije i identiteta srpskog naroda. Sve to zvuči kao patriotski govor iz udžbenika, ali šta se zapravo dešava iza kulisa?
Dok se Dodik bavi njegovanjem kulture sjećanja, Republika Srpska suočava se s brojnim problemima – od političkih previranja unutar opozicije, preko ekonomskih izazova, do pitanja pravde i pomirenja. Je li ova “kultura sjećanja” samo još jedan politički alat za održavanje statusa quo?
I dok se Dodik trudi predstaviti Republiku Srpsku kao bastion pravde i sjećanja, mnogi građani se pitaju – kada će konačno doći do stvarnih promjena? Kada će pravda zaista biti zadovoljena, a ne samo izgovor za političke igre?
Ako imate svoje mišljenje o svemu ovome, slobodno ga podijelite. Možda je vrijeme da prestanemo glumiti da zaborav nije opcija, i počnemo tražiti rješenja koja će zaista promijeniti stvari.
