EU je odlučila da klimatske ciljeve za 2030. godinu može djelimično ostvarivati tako što će finansirati projekte smanjenja emisije ugljen-dioksida u siromašnijim zemljama. Da, dobro ste pročitali! Umjesto da se bore sa svojim zagađenjem, bogate članice EU će kupovati „kredite“ za smanjenje CO2 u drugim državama. Evropska komisija je spremna odobriti ovu kontroverznu praksu uprkos žestokim kritikama naučnih savjetnika koji upozoravaju da to može biti samo izgovor za izbjegavanje stvarnih promjena.
Šta se dešava?
Evropska komisija planira predstaviti cilj smanjenja emisije ugljen-dioksida za 2030. godinu, ali sa jednim velikim „ali“ – dio tog cilja može se ostvariti kroz međunarodne kredite. To znači da EU može finansirati projekte u siromašnijim zemljama koji smanjuju emisiju CO2, a da to računa kao svoj doprinos klimatskim ciljevima.
Zašto je ovo problem?
Ova praksa je kao da plaćate nekome da ne baca smeće u vaš dvorište, dok vi i dalje prljate svoj. Naučni savjetnici upozoravaju da ovakvi krediti mogu biti samo izgovor za bogate zemlje da izbjegnu stvarne, teške mjere smanjenja emisije u sopstvenim granicama. To je kao da varate na ispitu klimatskih obaveza!
Ko profitira?
Siromašnije zemlje dobijaju novac za projekte smanjenja emisije, što može biti korisno za njih, ali EU time samo kupuje vrijeme i dobru sliku o sebi. Kritičari kažu da je ovo licemjerje i da pravi problem zagađenja ostaje neriješen.
Šta slijedi?
Evropska komisija će uskoro zvanično predstaviti ove planove, a očekuje se žestoka debata. Da li će ovo biti spas za planetu ili samo još jedna farsa u klimatskoj politici?
Ako vam se čini da je ovo kao da EU pokušava prevariti samu sebe, niste jedini. A vi, šta mislite? Da li je ovo pametan potez ili samo još jedan izgovor za nečinjenje? Bacite komentar, da vidimo ko je za, a ko protiv ove klimatske „šeme“!
