Fudbal, sport koji bi trebao biti igra strasti i ponosa, na FIFA Svjetskom klupskom prvenstvu u Seattleu pokazao je mračnu stranu argentinskog klupskog fudbala. River Plate i Boca Juniors, dva najveća argentinska kluba, nisu uspjeli donijeti ni djelić slave na teren. Umjesto toga, njihovi nastupi bili su prava drama – ali ne ona koju bi iko želio vidjeti.
River je ispao iz turnira nakon poraza od Intera, a njihovi navijači su, iako razočarani, nastavili pjevati kao da su odvojeni od stvarnosti. No, na terenu je bilo sve samo ne dostojanstveno – isključenje Gonzala Montijela i pokušaj fizičkog sukoba Marka Akune s protivničkim igračem dodatno su osramotili klub. Boca Juniors je ranije eliminisan, i to od ekipe sastavljene uglavnom od poluprofesionalaca iz Novog Zelanda! Da, dobro ste pročitali.
Dok su argentinski klubovi tonuli, brazilski timovi dominirali su. Sva četiri brazilska kluba prošla su grupnu fazu, a posljednjih šest izdanja Kopa Libertadoresa osvojili su isključivo Brazilci. Četiri finala bila su isključivo brazilska. To nije slučajnost, već rezultat višeslojne krize u argentinskom fudbalu.
Ekonomija je glavni krivac. Dugotrajna kriza u Argentini ostavila je dubok trag na finansije klubova. Prihodi od sponzorstava i marketinga znatno su manji nego kod brazilskih rivala. Dok su brazilski klubovi ušli u fazu profesionalizacije, mnogi argentinski i dalje funkcionišu pod uticajem moćnih navijačkih grupa, što guši strateški razvoj i upravljanje.
River je imao nesreću s povredama i suspenzijama, što je dodatno oslabjelo tim. Boca je ušla u takmičenje s kontroverznim povratkom trenera Miguela Anhela Rusa, što je izazvalo sumnju u upravljanje klubom. Manji argentinski timovi ipak uspijevaju na regionalnom nivou, ali dva najveća kluba su daleko od nekadašnje slave.
Ovaj turnir brutalno je ogolio stvarnost: fudbal u Argentini nije samo strast, već i ozbiljan problem koji se ne može ignorisati. Dok brazilski klubovi potvrđuju svoju konkurentnost i prema evropskim velikanima, argentinski velikani kaskaju i na terenu i u strukturi. Infrastruktura, menadžment i finansijska stabilnost ključni su faktori koji odlučuju o uspjehu, a Argentina tu zaostaje.
Ako ste mislili da je fudbal samo igra, razmislite ponovo. Ovaj turnir pokazao je da je fudbal u Argentini bolest koja traži hitan lijek. A vi, šta mislite? Da li je vrijeme da se argentinski fudbal ozbiljno reformiše ili da nastavimo praviti se da je sve u redu dok Brazilci skupljaju trofeje? Bacite komentar, neka se čuje glas naroda!
